Opasnost prikrivanja grijeha i prebacivanje krivnje na druge

Opasnost prikrivanja grijeha i prebacivanje krivnje na druge
Foto: Unsplash

“Pravedan je prvi u svojoj parbi dok ne dođe njegov bližnji i preispita ga.” (Izreke 18,17)

Prvi dio ovog retka ukazuje na slabost koja je svojstvena većini nas – stalno predočujemo dokaze na način da sebe stavljamo pod najbolje moguće svjetlo. To nam je sasvim normalno.

Na primjer, prešutimo činjenice koje bi se za nas pokazale štetnima i koncentriramo se na naše dobre strane. Uspoređujemo se s onima čije su mane očitije. Krivnju za svoje postupke prebacujemo na druge.

Postupcima koji su očigledno pogrešni pripisujemo pobožne motive. Izvrćemo i iskrivljujemo činjenice do mjere da jedva pokazuju blijedu sličnost sa stvarnošću. Koristimo se emocionalno obojenim riječima da stvorimo ljepšu sliku.

Adam je okrivio Evu: “Žena koju si mi dao da bude uza me, ona mi dade s drveta te jedoh” (Postanak 3,12). Eva je okrivila Sotonu: “Zmija me prevarila pa sam jela” (Postanak 3,13).

VIDI OVO: Užici nikada ne lažu: Zašto grijeh ne može ostati skriven?

Šaul je bio neposlušan kad je poštedio ovce i goveda Amalečana, ali je svoju neposlušnost branio pobožnim motivom: “Ali je puk od plijena uzeo… da bi …žrtvovao Gospodu, Bogu tvojemu” (1. Samuelova 15,21). Sugerirao je, naravno, da ako je netko kriv, onda je to narod, a ne on.

David je lagao Ahimeleku da bi se domogao oružja, govoreći: “… da je ta stvar za kralja bila toliko hitna” (1. Samuelova 21,8). David u biti nije došao po kraljevu nalogu, već je bježao pred kraljem Šaulom.

Žena na zdencu suzdržala se od istine. Rekla je: “Nemam muža” (Ivan 4,17). Imala ih je zapravo pet, a onaj s kojim je trenutno živjela nije joj bio muž.

I tako to ide! Zbog naše pale naravi koju smo naslijedili od Adama, teško nam je biti sasvim objektivnima kad iznosimo svoje viđenje stvari. Skloni smo predstaviti sebe u najpovoljnijem svjetlu. Na grijehe u svom životu možemo gledati blagonaklono, dok ćemo te iste grijehe u tuđem životu energično osuditi.

VIDI OVO: Skrivate li neki grijeh? Ako ne poradite na njemu, može vam upropastiti život

“Pravedan je prvi u svojoj parbi dok ne dođe njegov bližnji i preispita ga”, to jest, kad se njegovom bližnjem pruži prilika da posvjedoči, on će iznijeti činjenice na točniji način. On će razotkriti sve fine pokušaje ublažavanja i samoopravdavanja. On priča priču bez izvrtanja.

Na kraju Bog je naš Bližnji – Onaj koji na svjetlo iznosi ono što je bilo u mraku i otkriva misli i namjere srca. On je svjetlost i u njemu nema nikakve tame. Ako nam je hodati s njime u nepomućenom zajedništvu, moramo biti iskreni i pošteni u cjelokupnom svom svjedočanstvu makar sami zbog toga propali.

Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com