Ponavljaj za mnom.

Ja sam grešnik. (Ja sam grešnik.)

Oprosti mi moje grijehe. (Oprosti mi moje grijehe.)

Vjerujem da je Isus Božji Sin. (Vjerujem da je Isus Božji Sin.)

Molim Te, uđi u moje srce. (Molim Te, uđi u moje srce.)

Dobrodošao u Kraljevstvo! Ušao si!

To je to? Imala sam 6 godina. Ušla sam?

Ne. Prevarila sam se. Godinama sam živjela u zabludi. Pokušavala sam čitati svoju Bibliju; nije uspjelo. Pokušavala sam moliti noću; zaspala sam. Pokušavala sam poštivati svoje roditelje; okrenula sam im leđa.

Bila sam zla. Slomljena. I još uvijek ODVOJENA od mog Oca.

Sada već malo bolje razumijem tu riječ – odvojena. To nije nešto preko čega sam samo tako prešla kada sam izmolila molitvu. To nije nešto što sam isprala sa svoje kože kada sam se krstila dvije godine kasnije. I to definitivno nije nešto pored čega sam samo tako prošla kada sam izlazila iz crkve. Odvojenost je bila potpuna i koliko god se trudila, nisam mogla učiniti ništa u vezi nje.

A pokušavala sam. 13 godina sam pokušavala. Dok na kraju nisam shvatila da je sve to bila samo laž. Moj cijeli život bio je laž. Nikada nisam voljela Boga; voljela sam samu sebe. Nikada nisam željela proslavljati Njegovo ime cijelu vječnost; ali nisam željela ići u Pakao. Nisam Ga željela učiniti znanim među drugima; željela sam da me On usrećuje.

Tako sam ostavila jedinog boga kojeg sam ikad poznavala.

I ušla u Isusov zagrljaj. On je taj koji mi je pomogao razumjeti dubinu onoga što me je razdvajalo od Njega. Ja nisam bila samo naivna djevojčica koja se borila s grijehom; bila sam grešnica koja nije mogla niti činiti ništa drugo osim grijeha, niti misliti o ičemu drugome. To je bio moj smisao postojanja. Moja čežnja. Moja volja. (Rimljanima 3,10-18)

Ali Bog je promijenio moju volju. Vidio je da idem prema razorenju i rekao mi: “Ti si moja.” Ovo je bilo prvi put dosad da sam uistinu vidjela Boga. Nakon što sam iskusila Njegovu milost, žudjela sam zadovoljiti Ga. Bilo je apsurdno pomisliti da mogu sama nadjačati tu odvojenost. Ne mogu tražiti promjenu moje vlastite volje dok god je zlo jedino što moja volja traži. Nisam željela ono što je bilo dobro. I nisam željela Njega. Nasreću, On je želio mene.

On me nije želio zbog moje nevjerojatne osobnosti (šokantno, zar ne?). Želio me unatoč tome tko ja stvarno jesam kako bih ja mogla dobiti mnogo od onoga tko On uistinu jest. U kršćanstvu se ne radi o tome kako Bog svemira može služiti čovjeku; radi se o predavanju svega što si nekada znao kako bi služio Kralju koji ima sve ono što bi ikada mogao zaželjeti.

Govorim ove stvari kako bih objasnila svoju odluku ponovnog krštenja. Spasenje, molitva, krštenje – sve su ove stvari duhovno važne. One su važeće jedino kada su učinjene kroz Božanstvo, kroz Njega. Nijedna misao, nijedno djelo ili riječ ne mogu biti dovedeni u život ako nisu započeli s Bogom (Ivan 6,63). Nije bilo spasenja sve dok Bog nije transformirao moju volju. Nije bilo istinske molitve sve dok Sveti Duh nije udahnuo život u moje riječi. I nije bilo krštenja sve dok nisam dobila srce pokajanja i sve dok mi nije bio pokazan značaj i ljepota uskrsnuća s Kristom (Djela apostolska 19,4).

Zašto su onda mnogi poput mene zavedeni? “Samo vjeruj i unutra si!” Ali što je prava vjera? Tko donosi pravu vjeru? Problem nije bio taj da se ja nisam dovoljno trudila. Problem je bio u tome što je bilo koje vjerovanje koje sam ja sama složila bilo ruglo Spasitelju i Stvoritelju svijeta. Bez obzira na to koliko ja pokušavala, još uvijek sam bila odvojena od Njega. Istinsko kršćanstvo je kao nijedna druga religija; Bog silazi dolje. A silazi zato što mi nismo bili u mogućnosti dosegnuti Njega. Bilo koji pokušaj bio bi za sebičnu dobit. Lako je to prihvatiti kada gledamo Božje djelo u prošlosti… ali danas, sa mnom, ove odluke su moje. Međutim, Božja Riječ kaže drugačije (Ivan 1,13).

Bilo tko može reći: “Vjerujem u Boga.” Čak i demoni vjeruju u Boga (Jakovljeva 2,19). Ali samo Bog može duši dati život. Bilo što manje od toga su samo zavedeni ljudi koji slijede religiju koju je formirao čovjek. Ovo je bog kojemu sam služila 13 godina. Bog koji je pokazivao samo ljubav, a nije mario slijedim li ga ili ne. Bog koji je bio izvan Biblije i koji je zahtijevao samo da se ponovi molitva grešnika (navedena gore) kako bi se ušlo u Nebo. Bog kojega su ljudi mogli lako nagovoriti kako bi kralj svemira činio ono što mi želimo.

Ali to nije Bog Biblije.

Iako Bog Biblije jest onaj koji voli izvan našeg razumijevanja, On je također i savršeno strog i svet (pogledajte križ). Nije Mu u redu kada se Njegovo ime ismijava dok “kršćani” žive kako žele i traže Boga samo kada trebaju nešto. Pozvani smo nositi svoj križ – umrijeti (Luka 9,23). O i molitva grešnika – takvo što ne postoji u Bibliji. Bog jednostavno nije kadar prihvatiti želju kada “dobri” ljudi traže milosrđe; on žestoko napada živote grešnika koji Ga mrze, a smiješi se onima koji padaju na svoja koljena.

Sve ovo govorim kako bih vam rekla o milosti koju mi je Bog iskazao; ne da bih podijela odluku koju sam donijela da Ga slijedim. ON me spasio onda kada to nisam htjela niti znala da trebam spasenje. ON je promijenio moje srce kako bi ono pronalazilo radost u Njegovom imenu, a ne u ovome svijetu. I ON je uskrsnuo sa mnom iz voda koje predstavljaju moju novu volju koja je sjena Njegovoj. Njemu neka je sva slava.

Autorica: Kasey Danielle

Reci što misliš