Roberto Mateš iz Pakraca je otac sedmogodišnjeg Šimuna koji je hospitaliziran uslijed pandemije koronavirusom.

Budući da ima pravo na posjet u trajanju od svega petnaest minuta, ovaj tata je ispred bolnice postavio šator kako bi mogao putem voki-tokija biti na vezi sa sinom.

Tatice, ne ostavljaj me, zapomagao je Šimun (7) čvrsto stišćući rukama svog oca, koji se po naredbi osoblja pakračke bolnice pokušao istrgnuti iz sinova zagrljaja i otići kako su mu naredili, ali nije mogao. Šimunov je stisak bio prejak.

– Nikad te neću ostaviti, zamisli samo da sam u drugoj sobi koja je skroz blizu tvoje, baš kao kad smo kući – rekao mu je tad otac i Šimun se morao predati.

Nakon što je slike postavio na Facebook, obišle su Hrvatsku i regiju i dospjele su u lokalne vijesti.

Kampiranje pred bolnicom u Pakracu, ne smijem biti sa Šimunom na pedijatriji pa čak ni u čekaonici bolnice !

Gepostet von Roberto Mateš am Montag, 3. August 2020

Dijete je, kako kaže, par dana imalo povišenu temperaturu i teško je disalo, pa su ga odveli na pedijatriju gdje je liječnik utvrdio da će dijete morati ostati s njim.

– Ja sam odmah rekao da ću ostati s njim, ali liječnik je rekao “ne”. Rekao sam da mi ništa ne treba, spavat ću na podu, ali rekao je da ne može i da moram izaći iz bolnice. Objasnio sam sinu da ne mogu biti s njim, ali ću biti blizu. Naravno, počeo je plakati, a ja sam mu rekao da ću biti tu blizu, na voki-tokiju – kaže on.

Beroš pokaj se !

Gepostet von Roberto Mateš am Mittwoch, 5. August 2020

Nakon toga je, kaže, otišao kući po šator i toki-voki i razapeo ga pred bolnicom. Jučer ga je, kaže, dijete pozvalo na voki-toki uplašeno od injekcije.

– Tata, dođi brzo – zvalo ga je dijete. On je, kaže, probao ući u bolnicu, ali mu nisu dali.

– Ovaj moj šator nije prosvjed. Moj cilj je biti što bliže djetetu i olakšati mu svakodnevicu. Svaki put kad me nazove, smiri se jer zna da sam tu. Nervoza i strah odmah nestanu, a i meni je lakše. Znam da u bolnici daju svoj maksimum jer mu ja kao otac ne mogu pomoći u zdravstvenom smislu. No odluku Stožera ne podržavam. Smatram da sam puno veća opasnost za sina kad mu dođem na 15 minuta nego da sam izoliran s njim u sobi i da ne odlazim nigdje dokle god leži u bolnici. Vani spavam u šatoru, u kontaktu sam s ljudima i onda mu takav dođem u posjet. To nije rješenje. Osjećam se da sam roditelj 15 minuta na dan – rekao je Mateš za Jutarnji dok čvrsto stišće Bibliju u ruci.