„Sve što voliš ćeš jednog dana izgubiti, ali na kraju, ljubav će se vratiti u nekom drugom obliku“.
Djevojčica je plakala. Izgubila je lutku i bila je neutješna. Kafka se ponudio da joj pomogne potražiti lutku pa su se dogovorili da se nađu na istom mjestu sljedećeg dana.
S obzirom da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici:
„Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim dogodovštinama.”
Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se sreo s djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama voljene lutke. Djevojčici je to pružalo utjehu. Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku. Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj. Na poruci je pisalo: „Putovanja su me izmijenila…”
Puno godina kasnije, sada već odrasla djevojka, našla je skriveno pismo u lutki. Sažetak tog pisma bi glasio: „Sve što voliš ćeš jednog dana izgubiti, ali na kraju, ljubav će se vratiti u nekom drugom obliku“.
