Majčinstvo podrazumijeva mnogo stvari – radost, smijeh i stres. Majčinstvo ujedno podrazumijeva i jednu stvar koju svaka majka ima, a niti jedna majka ne želi – krivnju.

Majčinstvo ne dolazi s opcijom vraćanja vremena unatrag. Ne možemo vratiti vrijeme i popraviti ono za čime žalimo. No to je u redu. Možemo nešto učiniti kako bismo spriječili žaljenje.

Možemo razmisliti.

Kada se nađete u stresnom trenutku sa svojom djecom, možete si vrlo brzo postaviti ova tri pitanja. Razmišljanje o vašim odgovorima na ova pitanja može činiti veliku razliku kada je riječ o vašoj reakciji.

Pokušala sam ih skratiti u kratke fraze kojih se možete sjetiti i u najstresnijim trenutcima. Jer je upravo taj trenutak kaosa vrijeme kada si trebate postaviti ova pitanja.

1. Jednokratno ili dugotrajno

Reagiram li na nešto što je jednokratno? Ili reagiram na nešto dugotrajno?

Jednokratno se može odnositi na situacije kada jedno dijete udara drugo, kada pas trči kroz kuću s plastelinom u ustima ili kada se vaše dijete, koje je već pojelo previše slatkiša, penje na trosjed sa sokom u rukama.

Kada reagiramo na jednokratne situacije tada gubimo kontrolu. Deremo se. Vičemo. Poludimo. A sve navedeno zapravo zahtjeva brzu reakciju. Netko treba zaustaviti djecu koja se tuku. Netko treba uzeti plastelin psu. Netko treba počistiti trosjed. No ovo što sam opisala je reakcija na situaciju, ne na ljude.

Drugim riječima, ako ne razmislite o tome, možete reagirati na tu trenutnu situaciju što dovodi do toga da pretjerano reagirate na vašu djecu. No, ako reagirate na nešto što je dugotrajno tada manje reagirate na situaciju, a više na dušu. Dušu vaše djece. To je glavni cilj roditeljstva, zar ne? Želimo čuvati i razviti duše naše djece.

2. Upijati ili promatrati?

Upijam li stres i osjećaje u ovoj situaciji kada bih ih samo trebala promatrati?

Ponekada, mi majke toliko uronimo u situaciju da počnemo upijati sve te emocije i stres. A često to nisu emocije i stres koji bismo mi trebale na sebe uzeti.

Samo zato što je dijete u panici jer ne može pronaći svoj dres, a utakmica počinje za pola sata ne znači da i vi morate početi hiperventilirati kao maleni Joey. Umjesto toga da upijete njegove osjećaje, možete ih promotriti.

Kada promatramo tada možemo objektivno procijeniti i pomoći. Kada upijamo situaciju tada postanemo emocionalni i beskorisni te ne možemo pomoći.

3. Prenijeti ili promijeniti?

Trebam li zaista prenijeti svoje neodobravanje djetetu ili trebam promijeniti svoj stav?

Ne treba svaki trenutak u roditeljstvu imati neku posebnu pouku i poruku. Ponekada trenutke samo treba iskusiti. Ako mi nismo sretni s izborom našeg djeteta ne znači da to moramo baš taj trenutak izraziti.

Ponekad, umjesto da prenesemo naše neodobravanje, bolja je opcija da promijenimo svoj stav. Zanimljivo je kako dobrota vodi do kajanja (Rimljanima 2,4).

Razmislite o tome. Bog je mogao prenijeti svoje neodobravanje svakog našeg izbora i odluke, ali je umjesto toga pokazao dobrotu. Ta nas dobrota vodi prema pokajanju.

Kada mijenjamo naš stav, ne znači da toleriramo loše stvari koje naše dijete odabire, nego često sebe sprječavamo od lošeg reagiranja na situaciju. Često, prenošenje našeg neodobravanja bez razmatranja vremena ili tona koji koristimo može učiniti mnogo štete. No, kada promijenimo naš stav, onda čistimo svoja srca i roditeljstvo usmjeravamo prema srcima svoje djece, a ne prema sebi.

Uzmite pet minuta da razmislite o ta tri pitanja. Ako ih razmotrite prije nego uđete u konflikt bolje ćete reagirati i nećete požaliti.

Bože, daj mi snage da se držim dugotrajnog cilja s mojom djecom. Pomozi mi da više reagiram na njihove duše, nego na trenutne situacije. Pomozi mi da se udaljim od ludosti i promatram ju, umjesto da postanem dio nje. Promijeni me, Gospodine. Učini me majkom koja može počivati u Tebi. Amen.

Autorica: Jennifer Rothschild; Prijevod: Ida U.; Izvor: TheCourage.com