Poruka majke koja je izgubila dijete u prometu: Čvrsto držite svoju djecu!

Donosimo ispovijest jedne majke koja je izgubila dijete u prometu i njezinu poruku:

„Prošla sam kroz najgori strah svake majke. Vozila sam. Taman sam se uključila na cestu sa benzinske crpke, provjerila sam svaki sigurnosni pojas, počela sam voziti planinskim cestama do obiteljske kuće. Moj je sin bio poznat po tome da je uvijek pokušavao izaći iz sjedalice i odvezati se.

‘Flash ne nosi pojas, mama, ja sam Flash’. Probali smo sve vrste sjedala i načina vezanja u automobilu, ali je on sve to uvijek uzimao kao novi izazov da se izvuče van. Bio je heroj jer je uvijek uspijevao u svom naumu. U prosjeku bi se morala zaustaviti tri do četiri puta da ga ponovno zavežem u sjedalo. Vozili smo se samo pet minuta kada je pred mene pao veliki kamen.

Imala sam dva izbora: pokušati se prevesti preko njega ili prebaciti se u suprotnu traku ispod koje je bila velika rijeka i riskirati sudar s nadolazećim automobilom. Izabrala sam kamen. Krivo sam izabrala. Da, moj se sin već uspio izbaviti iz svoje sjedalice zajedno sa svojim 8-godišnjim bratom. Mijenjali su se za mjesta, ja to nisam znala.

Kamen nas je udario te smo počeli padati niz liticu. Naš kombi za 13-osoba se počeo okretati te je moj sin odmah nestao. Naši su životu u tom trenu bili potpuno uništeni.

VIDI OVO: Majka poručuje: ovo je najbolji dar koji možete dati svome djetetu – besplatan je

Maleni dječak koji je bio moja radost i ponos je u samo nekoliko sekundi nestao od mene. Sjećam se udarca o volan, bez zračnog jastuka, i kombija od tri tone kako se svaljuje na mene. Sve je bilo krvavo. Borila sam se koliko sam mogla, ali sam tada izgubila svijest.

Kada sam se probudila, odmah sam pokušala svoju bebu izvaditi iz sjedala, bila je okrenuta naopako, te sam radila na tome da svih mojih petero djece izbavim iz kombija. Kada sam došla do Titusa, upotrijebila sam svu svoju snagu kako bih podignula teški kombi s njegovom malenog tijela. Moj 8-godišnji sin mi je pokušavao pomoći. Mogla sam vidjeti samo donji dio njegovog tijela. Lagano sam mu gladila trbuh i pokušala ga oživjeti. No, već je bio otišao.

Jedina mi je utjeha što znam da nije osjećao bol. Ono što je slijedilo bilo je u magli. Odbila sam pomoć liječnika dok mi nisu dopustili da zagrlim svog mrtvog sina. Sva moja djeca su prevezena u bolnicu. Bila sam u šoku te su mi morali dati sedative.

"I have gone through every mother’s worst fear. I was driving. I had pulled away from a gas station, checking each…

Objavljuje Love What MattersSrijeda, 18. rujna 2019.

Dva dana kasnije sam vidjela vijesti na Facebooku. Novinari su o smrti mog sina govorili na način na koji pričaju o vremenu ili nekom nevažnom otkriću. Bila sam zahvalna što su objavili da nesreća nije bila rezultat druga i alkohola. No to nije ono što me je zaboljelo.

Čitatelji su pisali grozne stvari o meni, kako sam užasna majka. Kako sam to i zaslužila. Kako mi moju djecu treba oduzeti. Željela sam ih udariti, protresti. Reći im koliko smo bliski bili, koliko sam se trudila da svi budu na sigurnom. Kako smo imali posebne šalje i poljupce za laku noć. Željela sam vrištati kako mi je moj preminuli sin govorio da me želi oženiti jer sam bila najbolja mama ikada. Kako mi je gradio brodove od Lego kockica, kako je spavao u mom krevetu držeći me za ruku. No nitko me ne bi htio saslušati.

Osjećala sam se kao da moram ovo napisati za sve majke jer imam potrebu pogledati svaku od vas u oči i reći vam:

Čvrsto držite svoju djecu. To želim svima reći.

Nisam ista kao što sam prije bila. Gubitak voljene osobe promijeni osobu iznutra i izvana.

Držala sam mrtvo tijelo svog sina u rukama na cesti dok sam vrištala i naređivala Bogu da mi ga vrati.

Odabirala sam grobno mjesto za mog četverogodišnjeg sina dok sam razmišljala da se bacim s litice kako bih mogla biti s njim.

Kupila sam odijelo superheroja od 200 dolara kako bi ga nosio dok mu se tijelo raspada u zemlji.

Ljubila sam njegovo mrtvo tijelo nebrojeno mnogo puta dok sam prstima prelazila preko njegovog hladnog lica.

Spavala sam na groblju kako bih mogla samo još jednom spavati pokraj njega. Pričam sa zemljom. Zemljom u kojoj leži on sa svojom najdražom dekicom odjeven kao superheroj.

Hvala ako ste do ovdje ovo pročitali. I ako možete podijelite ovo s drugim majkama.

Možda dovršavanje savršene večere nije tako važno. Gledajte kako vaša djeca jedu, s mržnjom prema kukuruzu na tanjuru (Titus ga je jako mrzio). Možda ipak mogu pojesti sladoled iako nisu pojeli sve s tanjura.

Naučiti se pretvarati. Uronite u njihov svijet. Igrajte videoigre s njima. Uronite u njihovu divnu maštu. Neka povjeruju da su superheroji. Uđite u njihovu glavu da vidite svijet njihovim očima. Posuđe može čekati.

Uzmite svaki zagrljaj i poljubac koji vam daju. I jako ih zagrlite.

Usporite. Samo usporite.

Recite im da ih volite. Pogledajte ih u oči i to im recite. Recite im da mogu biti i raditi što god žele ako se dovoljno potrude.

VIDI OVO: Majka upozorava roditelje nakon što je zamalo izgubila dijete zbog „poljupca smrti“

Da, moramo imati pravila, ali ponekad je milost pravi odgovor. Možda, samo možda, neće biti upropašteni ako im dopustimo neke stvari.

Nikada nemojte osuđivati druge majke. Ne znamo njihove priče. Jednostavno ne znamo.

Idite sada i zagrlite svoje bebe. Uživajte u njihovom mirisu, sjaju njihovih očiju. Osjetite kako vam uzvraćaju zagrljaj. Ostavite mobitel sa strane i pogledajte ih svojim očima. Zapamtite osjećaj njihove glave na vašim ramenima, njihove ruke u vašoj i njihovih poljubaca na vašim obrazima. Slušajte ih samo pet minuta duže.

Majke, čvrsto zagrlite svoju djecu. Neopisivo ste blagoslovljeni što imate tako posebna, jedinstvena i predivna bića.

Od mog srca vašem“.

Autorica: Ashley Grimm; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Lovewhatmatters.com

NAJNOVIJE!