NaslovnicaZnanost i vjeraBOG JE SVE STVORIO: Sedam čudesa planine sv. Helena dokazuju da je...

BOG JE SVE STVORIO: Sedam čudesa planine sv. Helena dokazuju da je evolucija laž

Sedam čudesa opisanih u dolje navedenom tekstu su sedam geoloških karakteristika koje su nastale erupcijom ’80 i izloženi su u MSH (MSH je engleska kratica za Planina Sveta Helena – Mountain Saint Helen) Informativnom centru o stvaranju.

Iz razloga što su nastali u vrlo kratkom vremenu oni predstavljaju izazov idejama evolucije koje pretpostavljaju dugi vremenski period potreban za njihovo formiranje. Mi ih zovemo “čudesima” zbog zadivljenosti koje izazivaju. Ustvari, mi smo uvjereni da su ova čudesa Božja poruka koja ima svrhu podsjetiti čovjeka kojom je brzinom On stvorio svijet.

planina-sveta-helena
Planina Sv. Helena – prije i poslije vulkanske erupcije, 18. svibanj 1980.

Izgled planine potpuno promijenjen u razdoblju od devet sati.

Planina Sv. Helena je bila poznata kao najljepši vrh od svih ostalih u planinskom vijencu Cascade. Kupastog oblika, prekrivena snijegom, dominirala je nad dubokom šumom bogatom kotlinom gdje se prema sjeveru nalazilo kristalno čisto jezero. U ožujku 1980. magma je počela kretati prema gore razdvajajući je. Snažan potres koji se dogodio 18. svibnja u 08:32 prouzrokovao je da se sjeverna padina sruši u dolinu oslobađajući unutarnji pritisak, bočni, prema sjeveru, eksploziju u obliku lepeze.

Erupcije planine su se nastavile do večeri, a njihova snaga može se usporediti s 20.000 bombi iz klase atomske bombe koja je bačena na Hirošimu. U tih devet sati nestalo je četvrtina vrha tog cijelog centralnog dijela planine, ostavljajući prostrani prazan krater u obliku konjske potkove. Duboke kotline popunile su se i 75 metara materijala se nataložilo na dno jezera a rijeka koja je oticala sa sjeverne i sjeverozapadne strane planine je bila zatrpana pod oko 45 metara taloga. U samo devet sati cijelo područje postalo gnusno, beživotno kao mjesečeva površina.

150 godina geološka evolucija je zanemarivala ulogu katastrofalnih događaja. Ipak ogromna geološka promjena koju je izazvala devetosatne erupcija malog vulkana trajala bi milijune godina kod postupne promjene.

Kanjoni formirani u razdoblju od 5 mjeseci.

Tijekom pet mjeseci nakon erupcije mulj i vulkanska masa su formirali dva kanjona i uspostavili odvod iz kratera veličine 2,4 x 3,2 kilometara. Glavni odvod, Step Canyon, je dubok oko 200 metara. Istočno od njega nalazi se LOOWIT Kanjon. Oba kanjona prolaze kroz oko 30 metara čiste stijene. Potoci protječu kroz oba kanjona. Uobičajeno objašnjenje teorije evolucije jest da potoci stvaraju kanjone tijekom nebrojenih godina. U ovom slučaju znamo da su kanjoni nastali vrlo brzo; a nakon toga je potok počeo protiče istima. U udžbenicima piše da je najspektakularniji kanjon na svijetu, Veliki Kanjon, nastao erozijom potoka tijekom stotina milijuna godina. Sada znanstvenici koji su specijalisti geološke erozije tvrde da je nastao vrlo brzo, upravo kao i ovi kanjoni na Svetoj Heleni.

Pustinjski krajolici formirani su u razdoblju od 5 dana.

Krajolici nalik kamenoj pustinji pronađeni su na Jugozapadu iu Južnoj Dakoti. Ovo nastaje kad rastresita tvar erozira u stjenovitim predjelima ostavljajući testerasti, ali ipak slikovit krajolik. Uobičajeno objašnjenje za ovakve krajolike jeste da je voda stoljećima ispirala rastresite tvari ostavljajući za sobom samostojeće visoke stijene.

Kod planine Sveta Helena zajedno s klizištem odronila se i ogromna količina leda zajedno sa snijegom, a zemlja ih je ukopala duboko u dolini smještenoj prema sjeveru. Tijekom dana oko 8 metara vrućeg pepela od 280 ºC također je deponirano i brzo se topio snijeg tako da se isti “bljeskom” pretvarao u paru. Ovo je isti energetski proces koji je bio uzrokom eksplozija u planini tijekom dana. Voda se proširi 1.700 puta prilikom prelaska u paru. Kad se to trenutno dogodi onda je to eksplozija. Konačno, kroz slične eksplozije sva voda je bila potrošena.

Kada je crveni vruć pepeo padao po ledu i snijegu koji se nalazio u dolini, uzrokovao je topljenje leda te ga je “bljeskom” pretvarao u paru i stvarao nešto što se naziva “jame stvorene eksplozijom pare” (dubine i do 40 metara). Bile su maltene potpuno uspravne sve dok gravitacijom nisu kolapsirale stvarajući efekt vododerina i brazda, jedan od karakteristika pustinjskog krajolika (brazde su male jaruge). Veliki kameni pustinjski krajolici u Americi također su mogli nastati katastrofalnim silama a neki vulkanskim djelovanjima.

Naslage slojeva nastale u razdoblju od tri sata.

12. lipnja 1980. treća eksplozivna erupcija stvorila je 7 metara slojeva koji su zgranuli geologe. Tradicionalno se vjerovalo da je za stvaranje uzastopnih slojeva potrebno vrlo dugo vrijeme; ipak više od 100 slojeva se akumuliralo u noćnim satima od 9 do 12. Dok se dim strelovito dizao 15 kilometara iznad planine, počeo se slijevati val valom rastresiti materijal pyroclastic koji je krater izbacivao na sjevernu padinu, a svaki od njih stvarao je novu ploču u dolini. Debljinom variraju, počevši od tanjeg od par centimetara pa do skoro preko metra debljine, a svaki se formirao u razdoblju od par sekundi do nekih par minuta.

Geolog Steven Austin je opisao ovu rastresitu tvar pyroclastic kao zagrijane, fluidne, turbulentne komadiće finog vulkanskog otpada. Ona je oticala niz planinsku padinu orkanskom brzinom ostavljajući vruće naslage od preko 600 ºC. Očekivali bismo da bi se svaka naslaga homogenizirala i potpuno pomiješala jedna s drugom. Međutim, ovi vrlo brzi spojevi vrućeg crvenog pepela i plavca (vulkanski šljunak) razdvojili su se u fine čestice savršeno definiranih naslaga. Ove karakteristike odgovaraju zakonima strujanja dokazanih u laboratorijskim sedimentalnim tankovima.

Slični tanki slojevi javljaju se u Tapeats Sandstonensu Velikog Kanjona. Konvencionalna mudrost kaže da su oni nastali sporom i stalnom sedimentacijom tijekom mnogo godina. Oba, plinski spojevi koji su stvorili sloj na planini Sv . Helena i vodeni spojevi koji su stvorili sloj na Tapeats prate iste fizičke zakone. Ovaj vulkan je dokazao da ovakve formacije mogu nastati vrlo brzo. Globalni potop proizveo bi Tapeats u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.

Riječni sustavi nastali u razdoblju od devet sati.

Odron zemlje koji se dogodio 18. svibnja zatrpao je rijeku i autoput prema Spirit Lakeu u prosječnoj visini od 45 metara. Također je zatrpao i većinu ostalih drenaža u promjeru od oko 37 četvornih kilometara u dolini Upper Toutle i zatvorila odvode iz doline. Narednih 22 mjeseca nije postojala utvrđena vodena staza do Tihog Oceana.

Tada, 19. ožujka 1982. godine, erupcija je otopila veliki komad snijega koji se nakupio u krateru tijekom zime. Voda se pomiješala s rastresitim materijalima na padinama planine stvarajući tako ogroman odljev mulja. U razdoblju od devet sati dok nijedno oko nije promatralo, ovaj odljev mulja urezao je integrirane odvode preko većeg dijela doline i ponovno otvorio vodi put do Tihog Oceana. Odvodi su se sastojali od najmanje tri kanjona dubine oko 30 metara. Jednog su od milja nazvali “Mali Veliki Kanjon Toutlea” jer je model Velikog Kanjona u omjeru od 1/40.

Velika količina vode (ili mulja) učini brzo ono što maloj količini vode (ili mulja) treba vječnost da bi učinila.

Evolucijski nastrojeni geolozi pretpostavljaju da su bili potrebni dugi vremenski periodi za formiranje Channeled Scablands u oblasti istočnog Washingtona, promjera 25.600 kvadratnih metara. U ’70. napokon su priznali kako je ova ogromna formacija koja uključuje Grand Coulee nastala u razdoblju od najviše dva dana i da je rezultat nekakve katastrofe. Katastrofe su najbolje objašnjenje erozijskih formacija na zemaljskoj površini. Povijest od skoro 300 naroda govore o događaju koji je mogao napraviti tako nešto – Globalni potop.

Potonula debla nalikuju vrlo starim šumama u razdoblju od samo deset godina.

Milijuni stabala se našlo u Spirit Lake Jezeru dana kada se glavna erupcija dogodila. Kako godine prolaze jedna po jedna ona bivaju natopljena vodom i onda potonu na dno. Gusti korijen je još uvijek 10% – tni dio debla. Ta stabla potonu na dno u uspravnom položaju a njihovo korijenje ubrzo bude prekriveno sedimentacijom koja se neprekidno ispire u jezero. Izgledaju kao da su rasla i umirala tamo gdje su deponirana, jedna šuma povrh druge, tijekom mnogih godina.

Takve formacije se mogu naći i na drugim mjestima uključujući Specimen Ridge u Yellowstone Nacionalnom parku. Tamo su geolozi našli šume koje su “ukorijenjene” u 27 različitih slojeva u grebenu te su zaključili da promatraju 27 različitih uzastopnih šuma. Interpretativan znak u Specimen Ridge – u prikazivao je njihovu grešku. Pisalo je: “Prekriven vulkanskim stijenama od kojih se planina sastoji, nalazi se 27 prepoznatljivih različitih slojeva fosila šuma koje su rasle prije 50 milijuna godina.”

Danas kada je istina izišla na vidjelo znak je uklonjen. Znanstvenici su razumjeli da fenomen koji se dogodio u Spirit Lake – u objašnjava Specimen Ridge. Stabla su plivala po jezeru, natopila su se vodom i potonula na dno nakon nekog vremena dajući privid više šuma koje su rasle jedna preko druge. Formacija navodno nastala u razdoblju od 50 milijuna godina mogla se dogoditi za par godina, plus vrijeme koje je potrebno za petrifikaciju stabala (100 do 1000 godina).

Novi model bržeg formiranja ugljena.

Dr. Steven Austin je napisao svoju doktorsku disertaciju pri Penn State University – o novom modelu formiranja ugljena na temelju njegovog proučavanja polja ugljena u Kentackyu. Dok su gelozi koristili model barskog treseta kako bi objasnili nastanak ugljena kroz razdoblje od više od 100 godina, Austin je argumentirao da to objašnjenje ne stoji jer je ugljični grublje teksture kao lajanje, a ne delikatne teksture kao barski treset. Barski treset sadrži tvari korijenja, ugljen ne. Barski treset se nalazi na površini zemlje, ugljen se često nalazi na stjenovitoj površini. Nikada nije pronađen barski treset koji je djelomično formiran u ugljen.

Austin je zagovarao model plutajuće strunjače – da je vodena katastrofa otkinula milijune jutara šuma te ih zaplela u strunjače. Ove su strunjače plutale oceanima kroz Kentacky, udarale jedna o drugu i kora drveća je padala na dno. Sljedeća vulkanska aktivnost je dodala vrućinu i pritisak, konačni sastojci koji se koriste u laboratorijima da se proizvede ugljen. Rezultat je bila pukotina bogata ugljenom u Kentuckyu. Ph.D. (doktorat) Austin.

Samo deset mjeseci nakon toga dogodila se erupcija Planine Sv. Helena, svalivši ogromnu količinu vegetacije u jezero Spirit Lake, uključujući milijune stabala. Dr. Austin je pronašao na jezeru stabla kojima je kora bila izguljena. Dno jezera je bilo zasuto korama od drveća pomiješanog drugom vegetacijom i sedimentom, debljine od otprilike jedan metar. Do današnjeg dana ovaj materijal ostaje jednostavno lagano propadajuća vegetacija. Ako postoji katastrofa sa dovoljnom količinom topline i pritiska, ovaj materijal bi se ubrzo pretvorio u ugljen. Istraživanje Dr. Austina ukazuje na to da je ideja o tome da su za nastanak ugljena potrebni milijuni godina vrlo diskutabilna.

NAJNOVIJE