Smiju li se svećenici ženiti prema Bibliji?

Smiju li se svećenici ženiti? Zahtijeva li Biblija da muškarci i žene koji služe u crkvi ne sklapaju brak? 

Židovski svećenici su trebali biti oženjeni. A svećenik koji je najveći među svojom braćom … neka za ženu uzme djevicu. (Levitski zakonik 21,10.13 JB). Žene svećenika su rađale djecu: vidi Izlazak 29,4-9; 1. Samuelova 1,3.

U doba Novog zavjeta đakoni i prezbiteri (biskupi i pastori) su bili oženjeni. U Bibliji piše: Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž. (1. Timoteju 3,2)

Apostol Petar je bio oženjen. U Bibliji piše: Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. (Matej 8,14,15). Vidi također Marko 1,30.31; Luka 4,38.39.

Pavao pokazuje da su neki od ostalih apostola bili oženjeni i tvrdi da im to nije bilo zabranjeno. Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?(1. Korinćanima 9,5)

Sveto pismo jasno pokazuje: ‘Ženidba neka bude u časti među svima, a bračna postelja neokaljana, jer će bludnicima i preljubnicima suditi Bog.” (Hebrejima 13,4 JB) Premda ne isključuje nijedan društveni sloj iz braka, Bog osuđuje spolni nemoral, bez obzira na poziv i zvanje. Nema izuzetaka od moralne čistoće, naročito ne za one koji Ga predstavljaju kao Njegovi propovjednici. Vidi Jakov 3,1; Rimljanima 2,19-24.

Brak je sveta veza i Isus je naučavao da se njegova svetost i trajnost ne smiju povrijediti. Isus je potvrdio da je nevjernost bračnom zavjetu jedini razlog za rastavu. Vidi Matej 19,3-9. Zabezeknuti zbog ovako visokog mjerila, Njegovi su učenici rekli: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.” (Matej 19,10)

VIDI OVO: Zašto pravoslavni svećenici uvijek nose bradu?

Svećenici i celibat

Ovo pitanje je navelo Isusa da za celibat kaže da su za nj pozvani posebni ljudi: Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji … sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.” (Matej 19,11,12)

Dosad navedeni tekstovi pokazuju:

1. Celibat je stanje koje pojedinci dragovoljno prihvaćaju radi nebeskog kraljevstva, kako bi služili Bogu bez smetnji koje predstavljaju zahtjevi u obiteljskom životu.

2. Nijedna crkva nema pravo nametnuti svome kleru niti bilo kojem dijelu svojega članstva celibat.

3. Čak i za one koji služe Bogu puno radno vrijeme, celibat je prije izuzetak nego pravilo.

4. Nitko tko se odluči za celibat nema pravo na spolne odnose nikada i ni s kim. Pravi celibat podrazumijeva nepovrijeđenu čednost. Božja riječ je jasna: Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti [grčki: epithymia, grješne želje]. (1. Solunjanima 4,3-5)

Kao što vidimo celibat je za one koji nalaze posebnu milost Božju da zanemare spolnu želju i potrebu za bračnim drugom. Stanje samca ili samice je samo za mali broj ljudi i odluka za ovo stanje (ili poziv) tiče se samo pojedinca i Boga; Nitko drugi nema pravo propisati ga za drugoga. Vidi 1. Korinćanima 7,7-9.

Sveto Pismo upozorava sve pojedince i eventualne vjerske vlasti da ne zabranjuju brak onima koji su moralno zdravi. U Bibliji piše: Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. … koji zabranjuju ženiti se. (1. Timoteju 4,1.3)

Ova se zabrana izravno suproti Božjem svjedočanstvu da ženidba bude u časti među svima (Hebrejima 13,4 JB). Osim toga, takva zabrana rađa stanje koje vodi u spolni nemoral. Vidi 1. Korinćanima 7,1,2,9 i 1. Timoteju 5,14,15.

Božja Riječ je nesumnjivo pouzdana i put čistoće i blagostanja je put poslušnosti. U Bibliji piše: Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim. (Izreke 30,5.6; vidi Ponovljeni zakon 4,2)