Evo što sotona želi da mislimo dok nema odgovora na molitvu

Lako je postati obeshrabren. Dok nema odgovora na našu molitvu, sotona želi da mislimo da nas je Bog zaboravio i da mu nije stalo do naših potreba.

Čekanje je uvijek teško i često smo u čekaonici. Ustrajno molimo, ali nekad prođu dani, tjedni pa čak i mjeseci, a naše molitve nisu uslišane. Mislimo da nas je Bog zaboravio.

Možda će nas svakodnevne obveze zaokupiti tijekom dana, ali noću se teško oduprijeti tjeskobnim mislima. Brige nam izgledaju sve većima, a noć beskonačnom. Zbog zabrinutosti nam se čini nemogućim suočiti se s novim danom.

U Božjoj čekaonici

U Bibliji vidimo ljude koji čekaju na Boga. Noa je desetljećima čekao kišu. Sara, Ana i Elizabeta su strpljivo čekale vlastito dijete. Josip je čekao u zatvoru dok ga Bog nije oslobodio.

I poznati kralj David često se puta našao u Božjoj čekaonici. Dok čeka, David postaje sve malodušnijim. Osjeća se zaboravljenim i pita Boga:

“Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat’ na me?” (Psalam 13, 2-3)

Kada čekamo da Bog riješi našu situaciju ili odgovori na molitvu koju uporno ponavljamo, lako je postati obeshrabren. Želimo da Bog odgovori onda kada mi to želimo i na način koji mislimo da je najbolji za nas. Ali samo On zna kada je najbolje vrijeme za Njegov blagoslov.

Što sotona želi da mislimo dok nema odgovora na molitvu?
Foto: Unsplash

Što sotona želi da mislimo dok nema odgovora na molitvu?

Sotona nam šapće da nas je Bog zaboravio i da se stvari neće promijeniti. On bi htio da vjerujemo da je Bog zatvorio svoje uši na naš vapaj i ostavio nas da sami riješimo stvari. Vjerujem da je danas najveća tragedija u tome što tako malo ljudi vjeruje u moć i učinkovitost molitve. Danas se može čuti mnoštvo Božjih ljudi kako se žale: “Molim se, ali ne dobivam odgovore. Molio sam toliko dugo, jako, bez ikakvih rezultata. Sve što želim je vidjeti malo dokaza da Bog mijenja stvari. Stvari se odvijaju kao i obično – ništa se ne događa. Koliko dugo moram čekati?”

Mnogi su u napasti da počnu očajavati. Zašto čitati Bibliju? Zašto odlaziti u crkvu i susretati druge vjernike? Zašto više odlaziti u svoju klijet i razgovarati s Bogom? No, duhovnu snagu i ohrabrenje najviše trebamo baš onda kada čekamo. To nam pomaže da ostanemo postojani i osjetljivi na vodstvo Duha Svetoga.

Psalmist je imao lijek. Usredotočio se na sve što je znao o Božjoj ljubavi, podsjećao se na prijašnje blagoslove i odlučio je slaviti Boga koji ga neće zaboraviti.

Nemojte se obeshrabriti kad čekate Boga. Imajte na umu da strpljenje oblikuje karakter i važan je dio vašeg duhovnog rasta.

Naša duša čeka Gospoda: On nam je pomoćnik i zaštitnik! (Psalam 33, 20)

Čekanje na Boga više je od pukog sjedenja i promatranja sata. To je poziv da vjerujemo u Njegovu mudrost i u Njegov plan, pogotovo kad ostanemo u magli. Pazimo da Boga, kao što je to činio Job, ne optužujemo za nezainteresiranost za naše potrebe i molbe. Job se žalio: “K Tebi vičem, al’ Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al’ Ti i ne mariš” (Job 30, 20).

Sve dok vam Bog ne otvori sljedeća vrata, hvalite Ga u hodniku. (Nepoznat autor)

PROČITAJTE JOŠ: