Naslovnica Duhovnost Što nas imigrantska kriza može naučiti o Božjoj ljubavi?

Što nas imigrantska kriza može naučiti o Božjoj ljubavi?

Tijekom stoljeća razne teološke teme bile su aktualne. U prvim stoljećima Crkve, danas možda nama apstraktne kristološke teme bile su u prvom planu, i oko njih su se lomila koplja.

Kasnije za vrijeme Reformacije, pitanje krštenja male djece bilo je jedno od gorućih pitanja zbog kojeg su ljudi gubili svoje živote. Danas, u jeku ove imigrantske krize, pitanje „ljubavi prema bližnjem“ ili „neprijateljima“ nekako izbija u prvi plan. No kako bi smo mogli definirati Božju ljubav?

Kada govore o Bogu i njegovim karakteristikama, kršćani ponekad rade grešku tako što o svakoj Božjoj karakteristici govore odvojeno. Pa tako kažu „Bog je ljubav“, „Bog je pravedan“, „Bog je dobar“, „Bog je svet“ itd., i onda često Bogu pripisuju neku svoju definiciju ljubavi, pravednosti, svetosti, itd. Ispravan način je uvidjeti da se svaka Božja karakteristika nalazi u svakoj drugoj karakteristici. I tu sad već imamo manje prostora za lutanje. Ako konkretno govorimo o Božjoj ljubavi, to bi onda značilo da je Bog u svojoj ljubavi pravedan, svet, dobar, istinit, itd. Stoga kada govorimo o Božjoj ljubavi, moramo voditi računa dase cjelokupna Božja narav očituje u svakoj njegovoj pojedinačnoj karakteristici.

S pojavom hipija i njihovog poznatog slogana „vodite ljubav, ne rat“, i pjesama poput „All YouNeed is Love“, tematika ljubavi počela je sve više prožimati naša društva i postajati dijelom našeg svakodnevnog diskursa. U našem vremenu pojam ljubavi često se koristi u opravdanju nemorala, pa nije neobično da se primjerice LGBTQ životni stil često opravda pozivanjem na ljubav kao i parolom „live and let live“. Kršćani možda neće koristiti parolu „live and let live“, ali će zato govoriti „tko si ti da sudiš drugoga“, „odakle tebi pravo da…“, itd. I onda će kao suprotnost takvom ponašanju istaknuti potrebu ljubavi.

Umjesto da nam suvremena kultura i svjetovne vrijednosti definiraju Božju ljubav, naša je zadaća prije svega vidjeti kako sam Bog definira ljubav. Pa što nam Pismo kaže o Božjoj ljubavi? Biblijskih redaka ima mnoštvo, ali izdvojit ćemo samo neke. U Psalmu 89,15 piše „Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom“. Primijetite da su „Pravda“ i „Pravednost“ temelj Božjeg prijestolja, a pred Bogom koračaju „Ljubav“ i „Istina“. U Izaiji 61,8 piše da „Bog ljubi pravdu, a mrzi grabež nepravedni“. Slično ovome, u 1 Korinćanima 13,6 kaže da se ljubav „ne raduje nepravdi, a raduje se istini“. U 1 Ivanovoj 3,18 Ivan nalaže kršćanima da ljube druge „djelom i istinom“, a u Efežanima 4,15 Pavao nalaže da se rast Crkve dešava, između ostalog tako što „istinujemo u ljubavi“. U svim ovim primjerima možemo vidjeti da se Božja ljubav povezuje s istinom i/ili pravednošću. Stoga, bilo da govorimo o ljubavi prema Bogu (Ivan 15,10) i bližnjima (Matej 22,37-39), prema braći i sestrama (Ivan 15,13; 1 Ivanova 3,18), ljubavi muža prema ženi (Efežanima 5,25) ili prema neprijateljima (Matej 5,43-48), takva ljubav u sebi mora sadržavati istinu (riječju i djelom) te poticati i stvarati pravednost.

Veliki problem današnjeg kršćanstva leži u tome što smo dopustili da nam moderna kultura definira što znači „Božja ljubav“. Pa tako ispada da se kršćanska ljubav svodi na vrline poput „biti dobar svima i svakome“, „šutjeti i trpjeti nepravdu“, „opraštati nekome nešto bez da se osobu suoči s njezinim zlodjelom“, „dopuštanje da nas netko iskorištava“… lista se nastavlja. A to se sve događa zato što smo karakteristiku Božje ljubavi odvojili od ostalih Božjih karakteristika, i onda smo tu prazninu popunili humanističkom definicijom ljubavi. I stoga ne čudi da kada neki kršćani govore istinu ili nastoje ispraviti nepravde, da ih drugi kršćani optužuju da „osuđuju druge“ ili za „govor mržnje“. I umjesto da Božja ljubav ide zajedno s istinom i pravednošću, odjednom smo se našli u situaciji da se za neke kršćane ljubav nalazi na jednoj, a istina i pravednost na drugoj strani. Zbilja čudno…

Što nas imigrantska kriza može naučiti o Božjoj ljubavi? Ili još bolje je pitanje na koji način bi se kršćani trebali postaviti prema ovoj situaciji i prakticirati ljubav? Konkretne odgovore ne želim dati, budući da svatko ima neko svoje viđenje ove situacije. No ono što želim dati jest savjet da bi kao kršćani, ako uistinu želimo odražavati Božju ljubav, ta ljubav trebala uključivati ne samo dobra djela, nego bi naša dobra djela trebala pridonositi govorenju i činjenju istine kao i zalaganju za pravednost. U Izrekama 17,15 stoji pisano „Tko opravdava krivoga, i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi“. Onog trenutka kada naša ljubav počinje podržavati i ohrabrivati nepravdu ili neistinu bilo koje vrste ili oblika, moramo se zapitati jesmo li uistinu shvatili kakva je Božja ljubav? Božja ljubav neće opravdavati krivoga, nego će krivca jasno suočiti s njegovim prijestupom ili nepravdom. Jednako tako, Božja ljubav neće napadati pravednoga i lažno ga optuživati. A što se tiče ove imigrantske krize, svaki kršćanin trebao bi se zapitati što je „istina“ i što je „pravo“ u ovoj situaciji, i onda postupati u skladu s time.

Autor: Ivan Bojanić

NAJNOVIJI ČLANCI