Isus kaže da su „uska vrata i uzak put koji vodi u život i malo ih je koji ih nalaze.” Što su doista uska vrata i uzak put? 

Uska vrata, koja se još nazivaju uske dveri, spominje Gospodin Isus u Mateju 7,13-14 i Luki 13,23-24. Isus uspoređuje uska vrata sa „širokom putom” koji vodi u propast (pakao) i kaže da će „mnogi” biti na tom putu.

Nasuprot tome, Isus kaže da su „uska vrata i uzak put koji vodi u život i malo ih je koji ih nalaze.” Što to točno znači? Koliko je zapravo „mnogo”, a koliko „malo”?

Prvo, moramo razumjeti da je Isus Vrata kroz koja svi moraju ući u vječni život. Nema drugog načina jer je On jedini „put, istina i život” (Ivan 14,6). Put do vječnog života ograničen je samo na jedan put – Krista. U tom smislu, put je uzak jer je to jedini put i relativno malo ljudi prolazi kroz ta uska vrata.

Mnogo će više njih pokušati pronaći alternativni put do Boga. Pokušat će doći tamo kroz ljudska pravila i propise, kroz lažnu religiju ili vlastite napore. Oni koji su „mnogi” slijedit će široki put koji vodi u vječnu propast, dok ovce čuju glas Dobrog Pastira i slijede ga na uskom putu u vječni život (Ivan 10,7-11).

Iako će relativno malo ljudi proći kroz uska vrata, u usporedbi s mnogima na širokom putu, i dalje će mnoštvo slijediti Dobrog Pastira. Apostol Ivan vidio je to mnoštvo u svojoj viziji u knjizi Otkrivenja: „Nakon toga pogledah, i gle: mnoštvo veliko, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svih naroda i plemena i pukova i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine, a u rukama im palme. I viču snažnim glasom govoreći: ‘Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu!'” (Otkrivenje 7,9-10 VB).

Ulazak na uska vrata nije lak

Ulazak na uska vrata nije lak. Isus je to jasno rekao kad je uputio svoje sljedbenike da se „trude” da uđu. Grčka riječ prevedena „truditi” je agonizomai, od koje dobivamo riječ agonija. Implicira se da oni koji žele ući na uska vrata moraju to učiniti kroz borbu i napor, poput atletičara koji se napreže do cilja, napinje sve mišiće i daje sve od sebe. No ovdje moramo biti jasni. Nikakav nas napor ne spašava; spasenje je milošću Božjom kroz dar vjere (Efežanima 2,8-9).

Nitko nikada neće zaslužiti nebo vlastitim naporima. Ali ulazak na uska vrata ipak je težak zbog protivljenja ljudskog ponosa, naše prirodne ljubavi prema grijehu i protivljenja Sotone i svijeta u njegovoj kontroli, koji se bore protiv nas u težnji za vječnošću.

Poticaj da nastojimo ući jest zapovijed da se pokajemo i uđemo u vrata, a ne samo da stojimo i promatramo, razmišljamo o tome, prigovaramo da su vrata premala ili preteška ili nepravedno uska.

Nije na nama da pitamo zašto drugi ne ulaze; nije na nama da dajemo izlike ili odgađamo. Nije na nama da se zamaramo brojem onih koji će ući ili neće ući. Na nama je da se trudimo ići naprijed i uđemo! Potom ćemo moći poticati druge da se trude ući prije nego što bude prekasno.

Izvor: Gotquestions.org

Reci što misliš