”Tata, je li i Bog izgubio Sina u ratu?”, pitao je sin. Na trenutak ili dva, za stolom je bila tišina. Zatim je otac odgovorio: “Da, sine moj, i Bog je izgubio Sina u ratu…”

Prije nekoliko dana, razgovarao sam s jednom malom skupinom ljudi. Tijekom razgovora, razgovarali smo o mnogo stvari i na kraju počeli raspravljati o ratu i nadi za našu pobjedu.

Jedan čovjek u našem društvu ispričao je vrlo zanimljivu priču. S obzirom da smo u toj maloj skupini bila samo nas dvojica koji smo bili spašeni, nisam mogao a da ne zamijetim duboki dojam koji je ta priča ostavila na druge koji su je slušali.

Bila je to jednostavna kratka priča; divno kratko pripovijedanje koje je donijelo doista divnu istinu. Pokušat ću vam je prenijeti kao što sam je čuo od onoga starog čovjeka koji ju je pripovijedao.

Tijekom Prvoga svjetskog rata bio je običaj, kao što mnogi znate, dodjeljivati članovima obitelji onih koji su ušli u službu zvijezde koje bi visjele na prozorima.

Ako je neka majka imala dva sina koji su otišli na bojišnicu, dodijeljene bi joj bile dvije srebrne zvijezde koje je mogla objesiti na prozor svoga doma. Ako su bila tri sina, ondje bi bile tri srebrne zvijezde.

Jednoga dana jedan je maleni dječak zajedno sa svojim ocem hodao ulicom jednoga velikog grada na istoku. Maleni je dječak zamijetio zvijezde na prozorima i pitao zašto su ondje. Otac mu je objasnio i dječak je, razumjevši o čemu se radi, objesio glavu.

Kad su skrenuli iza ugla, pred njima se našao prozor s dvije srebrne zvijezde. Ali ispod njih bila je i jedna velika zlatna zvijezda. “Što to znači?” pitao je maleni dječak. “Zašto su jedne srebrne, a ova je zlatna.”

Tad mu je otac objasnio da zlatna zvijezda znači da je jedan od sinova toga doma prinio najveću žrtvu: poginuo je negdje na bojnom polju. To je značilo da je u tom domu majka koja je izgubila svoga sina i ona je bila poznata kao majka zlatne zvijezde.

VIDI OVO: Kako nas Isusova smrt spašava?

Nakon toga, dječak je bio vrlo zamišljen. Očito nije mogao zaboraviti zlatnu zvijezdu i njezino značenje. Kad su stigli kući, dječak je nakon večernje molitve svoje majke te poljupca svojih najdražih bio stavljen u krevet.

Sljedećeg jutra za doručkom, dječak je bio vrlo zamišljen i tih. Otac ga je pitao za razlog njegove zamišljenosti. Evo što je bio njegov odgovor:

“Tata, prošle noći imao sam san. Mislim da sam gledao gore u zvijezde na nebu. Bilo ih je mnogo; tisuće i tisuće srebrnih zvijezda. Zatim, dok sam ih gledao, vidio sam, tata, i jednu zvijezdu veću i sjajniju od svih ostalih. Zamijetio sam i da je bila drukčija te sam se na trenutak pitao što je čini tako drukčijom od svih drugih koje vidim. A onda sam, tata, zamijetio da je bila zlatna i da ju je Bog objesio na nebu. Tata, je li i Bog izgubio Sina u ratu?”

Na trenutak ili dva, za stolom je bila tišina. Zatim je otac odgovorio: “Da, sine moj, i Bog je izgubio Sina u ratu. Nije to bio rat u kom se vojnik bori protiv vojnika, nego je to bila borba između dobra i zla, grijeha i čistoće. Isus je bio Sin Božji i došao je na zemlju da vodi našu bitku, ali ljudi su ga pribili na križ. Sine moj, istina je to da je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina.”

Maleni je dječak na trenutak duboko razmišljao, a onda je rekao: “Ali tamo su bile tisuće i tisuće malih srebrnih zvijezda. Hoće li se i one jednoga dana pretvoriti u zlatne ako i oni izgube svoje živote, tata?”

“Ne, sine moj”, odgovorio je otac. Oni nikada ne mogu biti zlatne zvijezde; oni mogu biti samo srebrne. Vidiš, sine moj, svi oni drugi kad izgube svoj život, zapravo ga nađu. Kad umru, počinju živjeti. Samo jedna smrt je bila i to Isusova. Sva druga Očeva djeca će živjeti, zauvijek živjeti, jer je njihov stariji brat dao svoj život.”

Dan je došao kraju. Počele su se spuštati noćne sjene. Došlo je vrijeme kad bi se malene umorne noge trebale ljestvama popeti u krevet. Kad su ga zazvali imenom, nije odgovorio. Našli su ga kako sjedi na stepenicama verande i u jasnoj hladnoj noći gleda srebrne zvijezde obješene na Božjem nebu.

VIDI OVO: Zašto je Isus morao toliko patiti i umrijeti?

“Uđi, sine”, pozvao ga je otac. “Previše je hladno da sjediš noću vani. Što gledaš?”
“Ponovno želim vidjeti zlatnu zvijezdu”, rekao je maleni dječak. “Vješa li je Bog svake noći na nebu da je možemo vidjeti?”

Dok je odgovarao, otac se smiješio: “Sine moj, zlatnu zvijezdu možeš vidjeti jedino kad vidiš Isusovo lice.”

Koliko puta mi razmišljamo o ljubavi i žrtvi Isusa koji je umjesto nas bio pribijen na križ! Razmišljamo o dodiru njegove iscjeljujuće ruke. U mašti možemo čuti šuškanje njegove haljine. Tisuću puta slijedili smo ga putem plača. I molili smo pored njega u samoći Getsemanija.

Ali ponekad će nam dobro činiti da uzmemo Bibliju i pročitamo redak koji nam govori ne samo o Sinu, nego i o ljubavi njegova Oca. I tako, ponekad kad ste noću u takvom raspoloženju, stavite Bibliju na koljena i otvorite je u Evanđelju po Ivanu 3,16 te pročitajte što tamo piše i razmišljajte o tome, a onda ponovno pročitajte i ponovno razmišljajte.

Neće dugo proći kad ćete početi moliti i tada će se vjerojatno na nebu iznad vaših zatvorenih očiju pojaviti zlatna zvijezda jer je najstariji Sin u domu moga Oca prinio najvišu žrtvu da bi sva ostala Očeva djeca mogla živjeti, i to živjeti zauvijek.

Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života