Zašto svi dobri ljudi ne idu u nebo?

Zašto svi dobri ljudi ne idu u nebo? Zašto dobrota ne spašava od Božjeg gnjeva? Zašto će u paklu biti puno dobrih ljudi?

Većina ljudi danas misli da je za odlazak u nebo dovoljno biti samo dobra osoba. Imamo unutarnji instinkt koji kaže da loši ljudi zaslužuju kaznu, a dobri nagradu.

Mnogi na pitanje: “Zašto bi vas Bog trebao pustiti u nebo?” odgovaraju ovako: “Pa uvijek se trudim činiti najbolje što mogu. Nikad nisam nikog namjerno povrijedio. Darežljiv sam. Ne pijem, ne pušim … Prilično sam dobra osoba.”

Isus i mladi bogataš

Za vrijeme Isusove službe, jedan mladi bogataš je mislio da zaslužuje nebo zbog svoje pravednosti.

I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni? Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!
On mu odgovori: “Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti. Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom. On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. (Marko 10, 17-22)

Ovaj je mladi bogataš prišao Isusu s uvjerenjem da je pravedan pred Bogom. Uvjeren da je istinski dobro držao sve Božje zapovijedi, smatrao je da zaslužuje nebo. Isusov odgovor, međutim, pokazao mu je da nije mogao biti pravedan vlastitim naporima. Isus je precizirao najveću slabost mladog bogataša – njegovo bogatstvo – da mu pokaže njegov grijeh. Da je uistinu bio “pravedan”, voljno bi prodao sav svoj imetak i slijedio Isusa. Umjesto toga, okrenuo se, ne mogavši ​​se odreći svog zemaljskog blaga za nebesko blago.

Lako možemo razmišljati poput ovog bogataša. Mogli bismo pomisliti da smo bogati dobrim djelima. Dolazimo pred Isusa i hvalimo se kako dobro radimo. Zamišljamo da je Bog netko kome je stalo zato što se trudimo. Ako se dovoljno trudimo do kraja života, Bog će nas pustiti u nebo s ogromnim osmijehom. Takvo razmišljanje je potpuno krivo!

Spasenje se ne zaslužuje – ono je dar

Biblija nam otvoreno govori da je onaj tko pokušava spasiti sebe nekim svojim naporima zapravo proklet (Galaćanima 3, 13). To je zato što grijeh kvari svaku misao, riječ i djelo, onemogućujući da naša dobra djela ikada budu dovoljno čista i sveta pred Bogom. Ni najveća hrpa dobrih djela ne može nas spasiti od Božjeg suda.

Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. (Galaćanima 2, 16)

Ako dobri ljudi ne idu u nebo, kako se možemo spasiti?

Isus je jednom prilikom rekao: “Zdravima nije potreban liječnik, nego bolesnima … Jer nisam došao zvati pravednike, već grešnike.” (Matej 9, 12-13)

Isus je te riječi izgovorio pred vjerskom publikom – “dobrim” ljudima svoga vremena. Ti su ljudi bili u “crkvi” svaki put kada su se vrata otvorila. Kada je Isus rekao: “Zdravima nije potreban liječnik, nego bolesnima”, nije nagovještao da je religiozna gomila prihvatljiva pred Bogom i da ne trebaju oproštenje grijeha koje je došao pružiti. Umjesto toga, shvaćao je da postoji jedna stvar gora od toga da si bolestan, a ta je: biti bolestan i misliti da si dobro! Tada ne idete liječniku radi liječenja.

Isus je podučavao da dobri ljudi ne idu u nebo, jer ih njihov ponos sprječava da priznaju svoju potrebu za Spasiteljem. Jedini koji odlaze u nebo su oni koji vide svoju grešnost pred svetim Bogom i traže Njegovu milost. Što ćete reći kad stanete pred Boga? Računate li na svoju dobrotu? Isus nije došao zvati “pravedne”! Isus je došao da nas oslobodi od grijeha i da nas pomiri s Bogom.

Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom. (2. Korinćanima 5, 21)

Vjera u Njega oslobađa nas krivnje za naše grijehe i Božjeg gnjeva, te nam daje pravednost koju možemo nositi kao svoju. Budući da želi živjeti u zajedništvu s nama, Isus nas nije ostavio da propadnemo u grijehu. Pružio je ruku spasenja svakome tko se želi za nju uhvatiti. S Njim jedino možemo doći u nebo!

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!