Jesu li učestale prirodne katastrofe znak posljednjeg vremena?

Učestale prirodne katastrofe su znak posljednjeg vremena koji je Isus spominjao.

Postoje dokumentirani dokazi da se prirodne katastrofe u svijetu povećavaju alarmantnom brzinom. Bi li to moglo imati veze s životom u posljednjim vremenima i Isusovim skorim pojavljivanjem? 

Maslinsko proročanstvo

Kada su Isusovi učenici došli k Njemu i pitali Ga o posljednjim vremenima koja dovode do Isusovog povratka i kada bi se to moglo dogoditi, Isus je bio vrlo jasan rekavši: „Bit će gladi i potresa na raznim mjestima. Sve su to samo početak porođajnih bolova”. (Matej 24, 7-8) To bi moglo značiti da su prirodne katastrofe znakovi upozorenja posljednjih vremena i Božjeg suda. Znam sa 100%-tnom sigurnošću da nemam jamstva kada će taj Dan doći. Isus je rekao: “O tom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac,” (Matej 24,36) a On mi nije odao tu tajnu, niti će! Samo nam je rečeno da i sami budemo spremni i način na koji svijet izgleda trebao bi nam dati osjećaj hitnosti da dijelimo Krista prije nego što On ponovno dođe kako bi sudio svijetu u pravednosti. 

Trebali bismo dijeliti evanđelje kao da nam gori pod petama! Trebamo se prepustiti Bogu i dopustiti Mu da nas koristi kao sredstvo spasa za neke; spašavanje izgubljenih koji će se suočiti s paklenom vatrom osim ako ne pokušamo intervenirati. Pokojni Princ propovjednika je to tako dobro rekao: “Ako su grješnici prokleti, barem neka skoče u pakao preko naših mrtvih tijela. A ako poginu, neka nestanu s našim rukama omotanim oko koljena, moleći ih da ostanu. Ako se pakao mora ispuniti, neka se ispuni u zubima naših napora, i neka nitko ne prođe bez upozorenja i da se nitko nije molio za njega.“ 

Više ili manje katastrofa?

Dio razloga za povećanje prirodnih katastrofa leži u činjenici da je danas bolja medijska pokrivenost nego prije. Uz milijarde mobitela i kamera danas, ništa se ne propušta, pa se može činiti da ima više prirodnih katastrofa, ali djelomično je to zato što više ljudi ima pristup medijima i može češće objavljivati te ekstremne događaje na internetu. I to iz nekih od najudaljenijih krajeva na zemlji! Unatoč tome, posljednjih desetljeća bilježi se porast prirodnih katastrofa.

Samo brzi pogled na večernje vijesti na TV-u pokazuje vam da svijet danas nema puno mira i kao da postoje samo loše vijesti. Svaka vijest danas govori o nečemu lošemu što se događa u svijetu. Čini se da se zadržavamo na negativnim vijestima, prirodne katastrofe često koriste mediji, ali svi znamo da mogu pretjerati, a neki čak i lagati u svojim izvješćima; sve to da bi situacija izgledala lošija nego što zapravo jest. Jer loše vijesti donose više ”klikova” na društvenim mrežama. Manje im je stalo do toga što je istina, a više do onoga što dobiva više ”klikova”, jer u tome leži zarada. O istini se može pregovarati i podložna je rastezanju, osobito ako postoji financijska dobit. Zato ne smijemo vjerovati svemu što čujemo i pročitamo, jer sve to je poluistina, odnosno sve osim Božje Riječi jest laž. 

Prirodne katastrofe 

Prirodna katastrofa je sve što nije prirodno, ali zapravo ove katastrofe nisu ništa novo u povijesti Zemlje i čovječanstva. Postojao je događaj svjetskog zahlađenja u 17. stoljeću, nazvan Europsko malo ledeno doba, ali što ga je uzrokovalo? U razdoblju od oko 70 godina, od 1645. do 1714., rani astronomi izvijestili su o gotovo nultoj aktivnosti sunčevih pjega. Broj sunčevih pjega, hladnijih područja na suncu koja izgledaju tamno naspram svjetlije okoline, pao je za otprilike tisuću puta. 

A tu je i Malo ledeno doba koje je započelo oko 1300. godinei na kraju trajalo nekoliko stotina godina. Rezultat su bili uništeni usjevi, široko rasprostranjeno siromaštvo i smrt. Svijet je izdržao mnogo hladnije zime od normalnih i mnogo hladnija ljeta koja su bila stoljećima uobičajena, barem na sjevernoj hemisferi, ali to je djelomično moglo biti uzrokovano česticama koje su vulkani izbacili u atmosferu, u kombinaciji s fluktuacijama u sunčevoj svjetlosti. Poanta je da smo oduvijek doživljavali prirodne katastrofe u povijesti čovječanstva, ali postaje li sve gore? 

Pogoršanje situacije 

Od 1980. do 2009. zabilježen je porast od 80 posto u porastu klimatskih katastrofa. U prva dva desetljeća 2000-ih, prirodne katastrofe su se povećale za 400%. Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji, čovječanstvo je doživjelo gotovo pet puta više prirodnih katastrofa (3.496) u prvom desetljeću ovog stoljeća nego mi tijekom 1980-ih (743). Međutim, neki od tih podataka mogu biti krivotvoreni, jer smo imali šire medijsko praćenje diljem svijeta. Danas svatko ima pametni telefon i svatko može snimiti ono što podsjeća na ”prirodnu katastrofu”. Ne vjerujem da su sve te sve veće katastrofe slučajnost. Čini se da se nešto događa sa Zemljom, ali postoji li duhovni uzrok u korijenu svega toga? Može postojati. Nastavite čitati. 

Ispljunuti iz zemlje 

Zapravo postoje starozavjetni spisi koji govore o tome da je zemlja ispljunula svoje stanovnike iz, zbog gnjusnih i teških grijeha koje su ljudi činili. To je prije svega bilo idolopoklonstvo, ali kada se radilo o naciji koja je žrtvovala vlastitu djecu u vatri poganskom bogu, zapravo sotonskom demonu, Bog je rekao: “Dosta je!” Kanaansku su zemlju oskvrnuli Kanaanci i zbog toga ih je zemlja ispljunula (Levitski zakonik 18,21). Način na koji je zemlja ispljunula narod mogao se dogoditi kroz invaziju, kao što je učinio Izrael Kanaanu, nakon čega su ljudi koji su se iselili tražili utočište, bili su izbjeglice, robovi i ratni zarobljenici. Babilon će isto tako kasnije zauzeti Izrael, itd. 

Bog sudi nacijama

Biblija pokazuje mnoge primjere gdje je jedan narod bio „ispljunut“ ili od strane druge nacije ili sile ili zbog prirodnih katastrofa, Sodoma i Gomora. Bez obzira kako Bog odlučio ispljunuti narod, postoji trenutak u kojem će zemlja ispljunuti svoje stanovnike. (Levitski zakonik 18, 24-25)

Kako se to događa kada “zemlja postala nečista, pa sam kaznio njezinu nepravdu, a zemlja je izbljuvala svoje stanovnike”? (Levitski zakonik 18,25) Bog može izbljuvati ili istjerati svaki narod koji Bogu okrene leđa i dosegne tako grješno stanje da njegov smrad seže do neba. Ista stvar se dogodila u Noino vrijeme (Postanak 6) kada je Bog rekao da je bilo dosta. On je to već činio i On to može učiniti ponovno, pa se postavlja pitanje: “Koja je prijelomna točka kada Bog donosi presudu protiv jedne nacije, posebno nacije koja je ubila više milijuna beba pobačajem kao što je to učinila Amerika?” Što je s drugim narodima diljem svijeta, koji žive protivno Božjoj Riječi? Ako Bog nije poštedio svog vlastitog Sina, zašto mislimo da će poštedjeti bilo koji narod koji ubija svoje mlade, čak i u utrobi? (Rimljanima 8,32)

Zaključak 

Sa svim svjetskim problemima i prirodnim katastrofama, nema puno sigurnosti u budućnost za nevjernike. Ako još niste povjerovali u Krista, žao mi je što to moram reći, ali nemate apsolutno nikakav pristup Bogu niti možete tražiti pomoć od Isusa Krista kada vas pogodi katastrofa. Dok vas Bog ne dovede do pokajanja i dok se ne pouzdate u Krista, sami prolazite kroz ovaj život, ali nikad nije kasno obratiti se Bogu. Neka vam današnji dan bude dan spasenja, umjesto da vam srce bude tvrdo i da ponovno odbacite Krista. (2. Korinćanima 6,2) Odbaciti Krista je vrlo opasno, dragi čitatelju. Sve dok se ne pouzdate u Krista, morat ćete sami nositi svaku tjeskobu i svaki teret, pa vas molim, zašto se danas ne pouzdati u Spasitelja i dopustiti Mu neka nosi ono što sami ne možete nositi? On vas čeka.. On u svojoj ruci sigurno drži budućnost. To je nešto u vezi čega možemo biti utješeni. Čak i ako svijet izgleda kao da je izvan kontrole, znamo da Bog ima sve u svojoj kontroli. (Rimljanima 8,28)

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com

PROČITAJTE JOŠ: