Godine 1968., tri astronauta Apolla 8 – Frank Borman, William Anders i James
Lovell — jurili su kroz svemir, udaljeni od Zemlje oko 386,000 kilometara. Bili
su to prvi ljudi koji su se oslobodili Zemljine gravitacije i dospjeli u
Mjesečevu gravitaciju.

Orbitirali su oko Mjeseca deset puta, prošavši u jednom navratu samo 110
kilometara iznad njegove puste i sive površine po kojoj tada još niti jedan
čovjek nije hodao. Na jednom od tih 10 orbitiranja, napravili su poznatu
fotografiju koja prikazuje scenu Zemlje koja se diže iznad Mjesečeve površine.
Toga dana je bio Badnjak, i došao je trenutak da zapovjednik Apolla 8, astronaut
Frank Borman, dâ izjavu.

Šest tjedana prije lansiranja Apolla 8, službenik NASA-e je nazvao Bormana i
rekao mu: „Shvatili smo da će tvoj glas slušati više ljudi istodobno nego i
jedan drugi glas u povijesti. I željeli bismo da imaš neku poruku koja bi bila
prikladna za cijeli planet.”
Borman je razmišljao o ovoj zahtjevnoj i izazovnoj zadaći. Koja bi poruka bila
prikladna za cijeli planet? Koju poruku bi mogao poslati, a koja bi obuhvatila
sve narode i sve staleže, ljude svih zanimanja, poslova i stupnjeva obrazovanja,
iz svih političkih sustava i religijâ, sa svih kontinenata: Afrikance, Azijce,
Europljane, Sjeverne i Južne Amerikance, Australce i stanovnike svih oceanskih
otoka? Što bi mogao poručiti svima nama?