17. kolovoza 2017. automobili su bili parkirani na međudržavnim cestama koje okružuju Houston, dok su se ljudi evakuirali. Uragan Harvey je ulazio dok su milijuni izlazili van. 

Iduće jutro prizor je obišao internet. Konvoj kamiona vukao je čamce. Ta vozila bila su zbijena na autocesti, no ono što su ljudi na internetu polako shvaćali jest da ti kamioni nisu išli van; oni su išli unutra. 

Nakon što su čuli zapovijedi o evakuaciji, ti ljudi požurili su u oluju kako bi pomogli. 

Od tog trenutka progoni me jedno pitanje: je li to prizor Crkve? Jesmo li mi Crkva koja, poput Spasitelja kojeg proklamiramo (Matej 14, 25), ulazi u oluju? Ili, kada oluja dođe, sakupimo svoje stvari i pobjegnemo? 

Spasenje nas okreće prema van 

Jedan od primarnih stavova kršćana je stav prema van. Naše spasenje znači da je smjer krivulje grijeha prema unutra slomljen i da smo sada slobodni okrenuti se prema van; kako bismo voljeli Boga i bližnjeg. (Galaćanima 5, 1) Poput Abrahama, blagoslovljeni smo kako bismo bili blagoslov drugima. (Postanak 22, 17-18) 

Od kuge u Rimskom carstvu do kolere u 19. stoljeću, crkva je prepuna primjera gdje se odbacivao strah i prikazivala ljubav prema bližnjemu; čak i ako je to značilo žrtvovanje i rizik. 

VIDI OVO: Kako vjernici trebaju reagirati na pandemiju koronavirusa?

Od straha do ljubavi prema bližnjem 

Ovo je trenutak za crkvu da odgovori na svoj poziv. Stojimo na početku krize. Čak i ako ne znamo koliko će točno loša biti, ono što znamo jest da se strah širi brže od virusa

Naravno, trebamo se podsjetiti da se nemamo čega bojati. (Ponovljeni zakon 31, 8, Matej 14, 27) No jednako je važno da se podsjetimo da strah ne možemo odagnati tako što ćemo željeti da ode; strah pobjeđujemo djelima ljubavi. Ljubav je ono što zamjenjuje strah (1. Ivanova 4, 18), a ljubav uvijek ide prema van; prema Bogu i bližnjem. 

Stoga trebamo zakoračiti u ovu oluju. Moramo znati da smo opremljeni, po vjeri u Isusa Krista, metaforičkim kamionima i čamcima, potrebnima da činimo ovo. (Efežanima 2, 10; 2. Timoteju 3, 17) 

Slijedi devet načina kako kršćani mogu praktično voljeti svoje bližnje u ovim trenucima pandemije koronavirusa. 

1. Proslavljajte Boga slušajući vlasti 

Jedan od primarnih načina kako obični ljudi mogu spriječiti širenje virusa jest slušanje preporuka. (Rimljanima 13, 1-5) Sjetite se da ovo ne činimo iz straha i samo-očuvanja, već kao čin ljubavi prema ranjivima, koje bolest može zahvatiti. Ova poslušnost može prerasti u djela ispunjena slavljenjem. Perite svoje ruke i izrecite molitvu od 20 sekundi za svoje bližnje dok to činite: „Gospodine, zaštiti ranjive od ovog virusa“. Dodirujte se laktovima umjesto grljenja i s namjerom prenosite mir dok to činite: „Mir s vama“. 

Naravno, znate da biste trebali raditi ovakve stvari, no možda ne shvaćate koliko su obična djela samo-suzdržavanja nevjerojatni pokazatelji ljubavi prema bližnjima i kako se na njih treba gledati kao da hrabra i duhovno značajna. U idućih nekoliko mjeseci, naši životi bit će ispunjeni nelagodnostima otkazivanja dragih događaja; no stvar je u tome da je požrtvovna ljubav uvijek nelagodna. 

2. Organizirajte obavljanje poslova za starije i one čiji je imunitet u opasnosti 

Izgleda da virus bira. Djeca (slava Bogu) nisu zahvaćena niti blizu koliko su stariji. Nadalje, zdravi ljudi će vjerojatno biti u redu, dok su oni slabijeg imuniteta ili s kroničnim bolestima pod većim rizikom. Ako ste i vi (poput mene) u skupini slabijeg rizika, onda zajedno sa svojom crkvom organizirajte načine kako zbrinuti ljude koji su u karanteni donoseći im sve što im je potrebno. 

VIDI OVO: Koronavirus će otkriti jednu važnu istinu o vašoj vjeri

Crkva ima iskustvo donošenja obroka novim roditeljima ili tugujućoj rodbini; sada je vrijeme da taj sustav iskoristimo za dobrobit ranjivih. Ja sam milenijalac i ovo je nevjerojatan trenutak za služenje naše generacije. Samci i parovi bez djece najpogodniji su za služenje. 

3. Priznajte da postoji kriza, no nemojte paničariti 

Najbolji vođe ne lažu i ne skrivaju kako stvari stoje. No oni također ni ne paničare. Oni govore istini i odvažno vode. Jedna od jedinstvenih stvari u vezi života u državi bez autoriteta jest ta da lokalni vođe mogu imati nevjerojatan utjecaj u ovakvim razdobljima. 

Pastori, poslovni i vođe zajednice trebali bi razumjeti da, bez obzira sviđalo im se to ili ne, njihova uloga je odjednom postala vrlo važna. Možemo ovo činiti i kao kolektiv; u našim domovima, školama i na društvenim medijima. Crkva može pomoći u vodstvu tako što neće govoriti da će pandemija zasigurno ubiti na tisuće ljudi, već usmjerivanjem razgovora u smjeru služenja ”prema van”, a ne kako sami sebe zaštititi ”unutra”. 

4. Dijelite pozitivne vijesti, ignorirajte negativne

Ovo nije vrijeme kada nam treba mnoštvo epidemiologa iz naslonjača, koji dijele svoja mišljenja. Ovo je vrijeme kada trebamo dopustiti stručnjacima da govore i najvažnije, ne ”zamagljivati pogled lažnim informacijama”. (Mudre izreke 15, 2) Volite svoje bližnje tako što ćete dijeliti važne informacije. Nemojte im nauditi time što ćete biti ne-mudri u vezi onoga što dijelite. 

Od pomoći je dijeliti i bilježiti informacije koje su pouzdane; štetno je dijeliti glasine. (Efežanima 4, 29) Prije nego što nešto podijelite na društvenim medijima, pokažite ljubav prema svojim bližnjima tako što ćete odvojiti nekoliko minuta i barem pročitati cijeli članak i još bolje, tako što ćete provjeriti dolazi li od pouzdanog izvora. 

5. Služite zdravstvenim djelatnicima 

Za vrijeme pandemije, trebali bismo također razmišljati o zdravstvenim djelatnicima. Oni riskiraju svoje živote kako bi zaštitili druge. Trebali bismo moliti za njih, podržavati ih, donositi im obroke, ponuditi im brigu za njihovu djecu i podržavati ih na sve moguće načine. Oni dragovoljno ulaze u goruće zgrade kako bi činili stvari koje mi ne možemo, stoga pomozimo im čineći ono što možemo. 

6. Trošite novac kao djelo ekonomske ljubavi 

Jedan od ogromnih učinaka pandemija je fiskalni kolaps. Mladi vlasnik kafića se možda neće razboljeti, no njegov posao može propasti ako ljudi prestanu dolaziti. Trebamo slušati vlasti, no unutar tih granica trebamo na naše trošenje gledati kao na djela milosrđa, čiji je korijen riječ ”caritas”, odnosno ljubav. 

VIDI OVO: 10 načina kako kršćani mogu biti primjeri vjere i mira tijekom pandemije koronavirusa

Strah nas može spriječiti od trošenja uopće, no ovo je zapravo prilika da potrošimo više novca nego što bismo mogli kako bismo održali nacionalnu ekonomiju; sve dok ostajemo unutar granica preporuka vlasti. Ako ne možete otići u lokalna mjesta, iskoristite internet. Naručite hranu izvana, sa mjesta gdje biste inače išli jesti, umjesto da opustošite trgovine namirnicama. Trošite novac s namjerom, kao način pokazivanja ljubavi time što ćete pomoći održavanju ekonomskog sustava. 

7. Hranite i pazite na djecu bližnjih dok su škole zatvorene 

Jedna od najtežih stvari u vezi zatvaranja škola jest ta da će teret ovdje pasti najviše na najranjivije. Mnoga djeca oslanjaju se na školske obroke kako bi jeli. Mnogi roditelji ne mogu raditi ako njihova djeca nisu u školama. Neki od nas mogu raditi ”od doma” i uz to paziti na djecu. Mnogi ne mogu raditi od kuće niti ostaviti svoju djecu same kako bi išli na radno mjesto. 

Ne bi li bilo prekrasno kada bismo se, usred ove krize, svi udružili jedni s drugima kako bismo služili na ovakve načine, čuvajući djecu jedni drugih, kada drugi to ne mogu?

8. Obnovite svoje kućanstvo duhovnim ritmovima 

Vaše kućanstvo sada je nevjerojatno važno. Odjednom, ono što je oduvijek bilo istinito sada je kristalno jasno; živimo u opasnome svijetu, a naši domovi stoje kao misijske stražarnice ljubavi usred te opasnosti. 

U razdoblju dragovoljne ili prisilne karantene, svi normalni ritmovi kućanstava su poremećeni, što znači da je ovo nevjerojatna prilika za dobivanje novih ritmova, koji će nas, usred ljudske nemoći voditi prema Božjoj moći (čitajte zajedno Bibliju). 

Shvatite ovo kao prigodu za ponovno planiranje kako vaše kućanstvo provodi vrijeme. Prakticirajte navike koje vas vode prema hrabrosti trenucima društvenog straha (zajedno molite). Njegujte ritmove koji usmjeruju vašu koncentraciju i prisutnost, usprkos neprestanim kruženjima informacija i upozorenja (snažno razmotrite ograničavanje učestalosti provjeravanja vijesti dva puta dnevno). 

Iznad svega, držite se duhovnih disciplina koje vode prema kućanstvu okupljenom u ljubavi, umjesto prema onome koje je rastrzano u strahu (vodite smislene razgovore).

9. Nemojte prestajati s malenim sastancima, niskog rizika 

Ponovno i ponovno, povijest pokazuje kako naša tijela ne trebaju samo zdravlje; našim dušama treba nada. Ljudski kapacitet izdržavanja u najtežim okolnostima je nevjerojatna; sve dok postoji nada. Za kršćane, to znači podsjećanje na to da je Isus naša jedina nada, u životu i smrti, a zajedničko slavljenje središte je ove nade. Kršćansko zajedništvo primarno je mjesto gdje jedni s drugima procesuiramo naše tjeskobe i propovijedamo Radosnu vijest o Kristu. Iako je sada vrijeme kada moramo značajno promijeniti načine kako se susrećemo, ne smijemo odustati od malenih, sigurnih sastanaka, čak i ako to znači povezivanje digitalnim putem. 

VIDI OVO: 8 stvari koje vjernik treba učiniti u borbi protiv koronavirusa

Razmotrite ovo kako sjajnu priliku za prisjećanje i iskustvo onoga što je oduvijek bilo istinito: crkva nije zgrada, već ljudi koji su se zajedno okupili u Božje ime. Razmotrite kako je ovo prekrasna prilika za život u solidarnosti s progonjenom crkvom u svijetu, koja se uvijek sastajala u domovima. Razmotrite iznad svega da se, sastajanjem u malenim i sigurnim skupinama, kao činom nade, odupiremo izolaciji. 

Postoje izvrsni izvori koji vam mogu pomoći kako ovo izvesti mudro i sigurno. Shvatite da vaša duša treba prijateljstvo kako što vaša pluća trebaju kisik. Vaš duh treba zajedništvo više nego što vaše kućanstvo treba opskrbu. Slušajte vlasti u vezi sigurnosnih mjera, no borite se za to da kršćansko zajedništvo preživi. Te stvari ne isključuju jedna drugu. Mi možemo i moramo, pronaći načine za zajedničko okupljanje. 

Ulazak u oluju 

Moja je molitva da Bog vodi svoju Crkvu u trenutke zrelosti, gdje se prisjećamo srži našeg identiteta: da smo Tijelo vjernika, koje je blagoslovljeno kako bismo i sami mogli biti blagoslov. 

Hajdemo onda, poput Spasitelja kojeg proklamiramo, ući u ovu oluju. 

Autor: Justin Whitmel Earley; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za portal Novizivot.net.