Zašto Bog dopušta da netko bude bolestan?

Zašto Bog dopušta da netko bude bolestan?
Foto: Freepik.com

Iako Bog dopušta da netko bude bolestan, On nije uzrok bolesti i patnje. Uzrok su naš grijeh i pali svijet u kojem živimo.

Teško je s ljudima razgovarati o bolesti, jer je to vrlo izazovna tema. Ponekad je bolest rezultat osobnih izbora poput onoga što jedemo ili radimo. Ponekad se bolest dogodi jer se prenosi genetski. Ponekad se događaju nesreće koje rezultiraju bolestima. Moguće je da će Bog povremeno dopustiti da se te stvari dogode kako bi nekoga zbližio sa sobom.

Mnogi misle da dobar Bog ne bi nikad dopustio bolesti, a ipak znamo da bolesti postoje. Neki čak vjeruju da je bolest posljedica nečijeg grijeha. Iako je to ponekad slučaj, bolest je često rezultat života u palom svijetu.

Zašto Bog dopušta bolesti?

U Ivanu 9 čitamo kako je Isus izliječio čovjeka koji je bio slijep od rođenja. Isusovi su učenici pitali je li sljepoća uzrokovana čovjekovim grijehom ili grijehom njegovih roditelja.

Isus odgovori: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja” (Ivan 9, 3)

U ovom je slučaju Bog dopustio bolest kako bi se pokazala Njegova slava.

Ako vjerujemo u Božji suverenitet i Njegovu dobrotu, znamo da se ništa ne događa izvan njegove volje (Matej 10, 29; Efežanima 1, 11; Job 42, 2), a također znamo da je sve što čini motivirano ljubavlju (1. Ivanova 4, 8; Luka 18, 19). Stoga se bolest ponekad mora uklopiti u njegovu volju i u njegovu ljubav. To ne znači da je Bog uzrokovao bolest.

Kao što je spomenuto, ponekad je bolest samo rezultat življenja u svijetu ispunjenom grijehom. Ponekad bolest može biti i sotonski napad (Matej 17, 14-18; Luka 13, 10-16).

Bolest može biti sredstvo Božje discipline

Teško nam je shvatiti zašto bi Bog djelovao na ovaj način. Ali bolest se može koristiti za ispitivanje i oplemenjivanje naše vjere, kao što je Jobovo iskušenje. Bolest može biti i oblik discipline, opipljiv dokaz nesavršenog života koji nas vodi u veću ovisnost o Bogu i poslušnost Njemu (vidi Psalam 119, 65-72).

“Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina. “Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” (Izaija 55, 8-9)

Često ne razumijemo točno zašto Bog dopušta da se neke stvari dogode na određeni način. Ali znamo Boga i možemo se pouzdati u njegov karakter. On je za nas (Rimljanima 8, 31-32).

Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. (Rimljanima 8, 28)

Čak i u bolesti, koju možda ne razumijemo, možemo vjerovati da će u Božjem vremenu bolest biti otkupljena. Bog će to učiniti za njegovu dobru svrhu za naš život i za njegovu slavu.

Ta istina često nije osobito ugodna nekome tko jako pati. Da, Bog zna svoju svrhu u bolesti i da će stvari biti za naše dobro i Njegovu slavu, ali ta nam svrha nije uvijek očita. Mi legitimno prolazimo kroz vremena ispitivanja Boga i osjećaja boli. Bog nije uvrijeđen kad mu izlijemo svoje srce. Dozvoljeno nam je da se približimo Bogu sa svojim bolestima, da tražimo izlječenje i da s njim dijelimo svoju bol.

Ako ste bolesni …

Ne gubite vjeru u Boga. Možda nikada za života neće znati zašto je On dopustio da vam se to dogodi, ali možete biti sigurni da postoji svrha. Bog ne bi dopustio da patite bez razloga. Bog je uvijek dobar, čak i kad dopušta da osjetimo bol. Smrt, konačni kraj patnje, također je čin Božje dobrote i milosrđa. Budite uvjereni da svatko tko je stigao na nebo zbog bolesti ne žali zbog patnje koju je morao trpjeti na zemlji.

Utješite se činjenicom da dolazi dan kada bolest više neće biti problem nikome. Dolazi dan u kojem će se svi vratiti u svoju nekadašnju slavu onako kako je to Bog zamislio.

I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu. (Otkrivenje 21, 4)

PROČITAJTE JOŠ: