Oko 15 godina radio sam u policiji, u odjelu neriješenih slučajeva. Za to vrijeme upoznao sam nekoliko branitelja koji su bili sigurni u to da su njihovi klijenti nevini.

Jedna od njih mi se povjerila da nije mogla vjerovati da je njezin optuženik mogao počiniti takav stravičan zločin s obzirom na njegov sadašnji život. Skoro da mogu razumjeti njezinu nevjericu. Većina mojih osumnjičenika obični su ljudi koji žive sasvim obične živote nakon njihovog zločina. Oni su voljeni roditelji (i djedovi i bake), vatrogasci, crkveni starješine, inženjeri, slikari, profesionalci i industrijski radnici. Oni su vaš susjed, izviđački voditelj vašeg djeteta, vaš radni kolega i vaš član obitelji. Ti ljudi nisu serijski ubojice, već obični ljudi koji su počinili zločin kakav kasnije nikad nisu ponovili.

Kada uhitite serijskog ubojicu i ispitate njegove susjede, oni obično kažu nešto poput ovoga: „Pa, iskreno, drago mi je da ste odveli tog tipa u zatvor. Bio je čudan. Uvijek sam sumnjao da smjera nešto loše. Do mene su cijelo vrijeme od tamo dopirali neki čudni zvukovi i čudni mirisi!“ Ali kada u zatvor stavite ubojicu iz nehaja, njegov susjed će obično reći: „Nema šanse! Poznajem tog čovjeka već desetak godina. Čuvao je moju djecu i cijelo vrijeme smo se družili. Nema šanse da je mogao počiniti ubojstvo!“ Kako su obični ljudi koji desetljećima žive dobre, pristojne živote u stanju bili počiniti stravično ubojstvo trideset godina ranije? Ako ste kršćanin, možda već znate odgovor na to pitanje. Ja sigurno znam, jer moji ubojice koje tijekom života počine samo jedan zločin potvrđuju biblijski opis ljudi.

Dvostruka ljudska priroda ponekad se opisuje kao „enigma čovjeka“. Sposobni smo za plemenitost i dobrotu s jedne strane, a opet i za šokantna zla ponašanja s druge strane. I ne govorim o čovječanstvu kao grupi, već svakom od nas kao određenim pojedincima! Ista osoba koja može biti ljubazna i puna ljubavi, može također (pod pravim okolnostima) biti brutalna i nemilosrdna. Mi smo lijepi i ružni, pouzdani i nepouzdani, plemeniti i puni prezira, i svatko od nas je zbunjujuća mješavina svake krajnosti. Možete misliti da nešto psihički nije u redu s ljudima koji su ovako kontradiktorni, ali nitko od mojih osumnjičenih nije lud. Nijednog se ne smatra duševno bolesnim. Ova vrsta sukobljenog ponašanja nije nužno znak mentalne nestabilnosti; to je često samo znak naše ljudske prirode. Možda ne želite u to vjerovati, ali svatko od nas sposoban je učiniti ono o čemu je teško i govoriti. Ako se posloži pravi niz događaja i gurne vas se do krajnjih granica, svatko je od nas sposoban za strašne postupke. To je ljudsko stanje.

Kao kršćani, posjedujemo svjetonazor koji točno opisuje i objašnjava naše iskustvo kao ljudi. Biblija nam kaže da su ljudi stvoreni na „sliku Božju“. Naša sposobnost za dobro izravan je dar od našeg Stvoritelja. To je atribut koji odražava Njegovu prirodu. No, ako je to slučaj, kako su „plemenita“ stvorenja (ljudi) sposobni za takvo veliko zlo? Biblijska pripovijest nam daje odgovor: Bog nam je dao jednu temeljnu karakteristiku potrebnu da bi postojala ljubav. Dao nam je slobodu izbora. Ali sloboda je opasna. Ljubav čini mogućom, ali često rezultira djelima mržnje. Ljubav ne može postojati bez ove vrste opasne slobode. Ako želite ljubav, morate dopustiti ono drugo. Učiniti bilo što drugo bilo bi logički nemoguće, poput stvaranja kvadratnog kruga ili neoženjenog neženje. Ljubav zahtijeva slobodu i ljudi posjeduju tu opasnu slobodu. No, postoji još nešto.

Biblija nam također govori da su ljudi grešni. Prvi ljudi su zloupotrijebili svoju slobodu, a mi smo naslijedili i njihovo ponašanje i istu krivnju za naše postupke. Ako sumnjate u palu ljudsku narav (ili vašu vlastitu sklonost ka grijehu), vjerojatno sami sebe niste ispitali dovoljno duboko. No, ako ste roditelj, već znate da ne morate učiti svoju djecu da budu nestrpljivi, nepristojni i sebični. Tako se ponašaju od početka, osim ako ih ne naučimo drugačije. Naše vlastito iskustvo kao roditelja (i kao ljudi) potvrđuje biblijski opis. Svi mi započinjemo kao sebična, pala stvorenja i to se puno ne mijenja kako starimo. Svi stvaramo nered, ako ćemo biti iskreni.

Biblija opisuje i problem i rješenje. Kao enigmatična, proturječna stvorenja, stvorena na sliku Božju, ali iskvareni našom pobunjeničkom, palom prirodom, naša jedina nada da se ponovno ujedinimo sa svojim Stvoriteljem dana nam je na križu. Ne možemo sami riješiti ovaj problem. Ne možemo eliminirati svoju nesavršenost, i ta nesavršenost zaslužuje smrt i odvojenost. No savršeni Bog nam nudi savršeni oprost. On je spreman na sebe preuzeti posljedice i sramotu. Isus je to učinio za nas na križu. Svatko od nas je potencijalni ubojica, mješavina ljepote i okrutnosti, ljubavi i mržnje, suosjećanja i agresije. Viđao sam to uvijek iznova. Svi smo isti ubojica. I da nije Božje milosti, svatko od nas bi se mogao naći u sličnoj situaciji. Svi smo mi nesvjesni ubojice. I svatko od nas treba Spasitelja.

Autor: Warner Wallace; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crossexamined.com