Ova djeca nisu premlada da bi napravila nešto značajno. Tim mladih igrača bejzbola je zastao usred utakmice, ne zato što je njihov trener to zatražio, nego jer su se trebali moliti za hitnu zdravstvenu situaciju.
Bio je to uobičajen dan za malu bejzbolsku ligu. Cilj je bio pobijediti na utakmici. No, dječaci nisu znali da će doći do promjene usred utakmice. Kao i inače, prijatelji i članovi obitelji došli su gledati utakmicu te je njihova potpora jako značila igračima.
No, jedan od članova obitelji, koji je bio jako uzbuđen zbog utakmice imao je velik problem sa zdravljem. Riječ je bila o djedu jednog mladog igrača. Ono što je trebala biti zabavna utakmica, pretvorilo se u hitnu medicinsku situaciju.
Odrasle su osobe odmah odjurile do djeda da mu pokušaju pomoći. Dok su svi nastojali pomoći djedu, na terenu se događalo nešto jako značajno.
Tim dječaka starih 10 i manje godina se je okupio na terenu, uhvatili su se za ruke te su se počeli moliti. Blake Bastin, pastor iz Oklahome, je to brzo primijetio te je uslikao taj trenutak. Dječacima nitko nije ni rekao da se trebaju moliti. Oni nisu paničarili nego su se smireno molili znajući da trebaju Božju intervenciju i čudo.
VIDI OVO: Dječak je u školi kleknuo i pomolio se pred svima, a ono što je uslijedilo je lekcija za sve nas
“Ovo je vjera koju svi mi trebamo imati”
Iz radosti i divljenja, Blake je fotografiju objavio na Facebook-u te je dobila mnogo divnih komentara.
Napisao je: „Ovo je vjera koju svi mi trebamo imati. Kao dijete koje dolazi svome ocu. Mi nemamo sve odgovore, nismo sigurni što činiti, možda smo uplašeni te osjećamo da smo bespomoćni… i tada se okrećemo Njemu. Naš voljeni Otac sluša i uživa u našoj molitvi. Hvala vam za ovu lekciju, dečki.“
Blakeova objava podijeljena je 21 tisuću puta, ima više od 3000 komentara i 20 000 „lajkova.“ Ujedno, ona je dokaz da je gesta tih dječaka dotaknula mnogo više ljudi, a ne samo one prisutne na utakmici tog dana.
Inspirirajuće je znati da su ti mladi igrači prvi reagirali na tu tešku situaciju. Oni nisu premladi da nam pomognu da shvatimo da postoje stvari izvan naše kontrole koje moramo predati Gospodinu. Ujedno je utješno znati da su se suočili s tom teškom situacijom kao tim. Oni nisu ostavili svog prijatelja da sam moli. Pokazali su brigu za njega i njegovog djeda tako što su se zajedno molili.
Čini se da se taj dan odvilo nešto zaista spektakularno. Utakmica je možda prekinuta, ali će nam ovaj trenutak dugo ostati u srcima.
„…u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije“ (Psalmi 18,7).
