Naslovnica Zanimljivosti Je li znanost odbacila potrebu za Bogom?

Je li znanost odbacila potrebu za Bogom?

Znanost i Bog ne mogu skupa, tvrde neki današnji mislioci. Je li znanost odbacila potrebu za Bogom? Mnogi znanstvenici i dalje vjeruju u postojanje Stvoritelja.

Mnoštvo blogova, videozapisa i članaka jasno govore o ovoj pretpostavci: što više toga ljudi nauče o znanosti, to jasno pronalazimo prirodna objašnjenja za sve i sve nam je jasno da Bog ne postoji. No je li to zaista istina?

Osnivači moderne znanosti su vjerovali u Boga. U stvari, ta vjera ih je motivirala na proučavanje prirodnog svijeta, kako bi mogli naučiti kako je Bog stvorio svijet. Matematičar i astronom Johannes Kepler je izjavio kako je, dok se bavio znanošću, „razmišljao Božjim mislima.“ 

Je li ga aktivnost, koju je započeo s entuzijazmom, kako bi otkrio više o Bogu nekako prekinula u tom procesu? Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, morat ćemo prvo pogledati definiciju znanosti. Tada ćemo razmotriti na što točno znanstveni dokazi ukazuju. 

Znanost ne može pobiti Boga 

Znanstvena metoda oslanja se na promatranja i ponovljive eksperimente kako bi stvorila hipoteze o prirodnom svijetu. Ali znanost je ograničena u svojim zaključcima, posebno o prošlosti i može ponuditi samo vjerojatna, no ne i sigurna, objašnjenja. 

Bog je utvrdio da se put prema odnosu s Njim temelji na vjeri (Hebrejima 11, 6), a ne na promatranju i eksperimentiranju. Ne radi se o slijepoj vjeri, bez dobrih razloga i dokaza, ali vjera svejedno zahtijeva da se pouzdamo u Boga, iako ne možemo izričito dokazati Njegovo postojanje. 

Osoba koja smatra da nema Boga možda nije svjesna ovoga, ali ta osoba također donosi odluku koja se temelji na vjeri. Ateisti vjeruju u filozofiju naturalizma, koja isključuje natprirodno i tvrdi da će se sve u svemiru jednog dana objasniti prirodnim uzrocima. 

Prirodnjaci se pozivaju na znanost, posebno na teoriju evolucije, kao na način objašnjenja svih tajni svemira, ali evolucija je ograničena u onome što može objasniti.

Ateistu još uvijek ostaje neodgovoreno podrijetlo i nastanak svemira, kako je život nastao iz ne-života, težak problem svijesti, morala, svrhe, ljepote i još mnogo toga.

Apeliranje na natprirodne uzroke, kad dokazi opravdavaju zaključak najboljeg objašnjenja, ali ateisti ponekad optužuju teiste za vjerovanje u “Boga praznina.” Ironično, ateiste možemo opisati kao osobe koje vjeruju u naturalizam praznina.

Ateisti vjeruju da će jednog dana otkriti prirodne uzroke koji će popuniti trenutne praznine u njihovom svjetonazoru. Taj je svjetonazor identificiran kao religija scijentizma. Ova dva svjetonazora utemeljena na vjeri, teizam ili ateizam, sada se mogu usporediti kako bi se vidjelo koji se bolje poklapa sa znanstvenim dokazima.

Veliki prasak

Iako neki kršćani toga možda nisu svjesni, otkriće Velikog praska zapravo je nevjerojatan smrtni udarac za ateistički svjetonazor. Prije ovog otkrića, ateisti su pretpostavljali da je svemir beskonačan i vječan.

To im je omogućilo da pobjegnu od nezamislivog naturalizma: da je nastanak svemira imao uzrok. Dokazi iz fizike, međutim, doveli su do sekularnog znanstvenog konsenzusa da je svemir, sav prostor, vrijeme, energija i materija, započeo točno onako kako Sveto pismo tvrdi. Astronom Owen Gingerich rekao je da je bitni okvir Velikog praska imao “zapanjujuću rezonanciju s onim jezgrovitim riječima iz Postanka 1, 3: „I reče Bog: Neka bude svjetlo.“ 

Astronom Hugh Ross tvrdi: “Biblijski su proroci i apostoli izričito i neprestano iznosili dva temeljna svojstva Velikog praska, transcendentni kozmički početak prije određenog vremenskog razdoblja i svemir koji je u općem, neprestanom širenju.”

Teističke implikacije potresle su znanstvenu zajednicu. U svojoj knjizi ”Stvoritelj i svemir” Hugh Ross piše da su mnogi astronomi vjerovali u Boga kao rezultat znanstvenih dokaza.

Astrofizičar dr. Robert Jastrow je izjavio:

„Za znanstvenika koji je živio s vjerom u moć razuma, priča završava poput ružnog sna. On je istražio planine neznanja; sprema se osvojiti najviši vrh; dok se penje na posljednju stijenu, dočekuje ga skupina teologa koji tamo sjede već stoljećima. Astronomi sada otkrivaju da su se stisnuli u kut jer su vlastitim metodama dokazali da je svijet nastao činom stvaranja, da je na djelu ono što bih ja ili bilo tko nazvao natprirodnim silama, sada je, mislim, znanstveno dokazana činjenica.” 

Fino podešavanje u fizici 

Iako je Veliki prasak zadao smrtni udarac naturalističkom svjetonazoru, ateisti zapravo imaju još veći izazov uzimanje u obzira na osnovu dokaza da je svemir ”fino podešen.” Sve fizičke konstante u svemiru morale su biti postavljene na točno određene količine kako bi svemir uopće mogao postojati.

Paul Davies, nekršćanski fizičar, kozmolog i astrobiolog, rekao je: „Znanstvenici se polako bude zbog nezgodne istine; to jest, svemir sumnjičavo izgleda poput popravka.” 

Fred Hoyle, ateistički astrofizičar koji je skovao izraz Veliki prasak, ali ga je tada tvrdoglavo odbio prihvatiti, rekao je: „Razumno tumačenje činjenica sugerira da se superiorna inteligencija poigravala s fizikom. Brojevi koji proizlaze iz činjenica čine mi se tako neodoljivima da ovaj zaključak gotovo ne dovode u pitanje.“

Francis Collins, znanstvenik i direktor Projekta ljudskog genoma, koji se iz ateizma obratio na kršćanstvo, napisao je ”Božji jezik”, objašnjavajući kako su nedavna otkrića u znanosti potvrdila i ojačala njegovu vjeru u Boga.

On za ateiste sažeto iznosi nevjerojatan problem finog prilagođavanja: “Kad bi se njima, konstantama u svemiru, postavila vrijednost koja je bila malo drugačija, jedan dio od milijarde, cijela stvar više ne bi funkcionirala.”

Ti su dokazi stvorili toliko velike praznine u naturalističkom svjetonazoru da su od ateističkih znanstvenika tražili oblikovanje hipoteze koje se u potpunosti oslanjaju na vjeru bez ikakvih dokaza, poput panspermije ili multi-svemira. 

Dokazi finog podešavanja jedna su od stvari zbog kojih se Antony Flew, vjerojatno najozloglašeniji ateist 20. stoljeća, predomislio.

Fino podešavanje u biologiji 

Michael Denton, nekršćanski molekularni biolog, svoju je doktorsku tezu temeljio na razvoju crvenih stanica. Njegova su ga istraživanja dovela do sumnje da bi darvinistička teorija o postupnom, neusmjerenom prirodnom odabiru mogla objasniti nesvodivu složenost i nedostatak među-produkata za koje kaže da “prožimaju cijelu biologiju.”

On tvrdi: „Naš zemaljski način života moguć je samo zbog onoga što bi se činilo izuzetno nevjerojatnim skupom materijalnih svojstava. Dojam da je inteligentni agent posložio sve stvari je neodoljiv.” 

Sve je veći broj znanstvenika koji se slažu s Dentonovim skepticizmom o teorijama vezanim za sposobnosti slučajne mutacije i prirodne selekcije kojima se želi objasniti složenost života. Justin Brierly domaćin je rasprava između ateista i kršćana u Unbelievable podcastu.

U jednoj od nedavnih rasprava, Hugh Ross i Peter Adkins razgovarali su zašto neki ateistički nobelovci dolaze do vjere u Krista. Adkinsa, koji je ateist, to zbunjuje. Ross tvrdi da oni dolaze do vjere nakon što su bili izloženi dokazima. 

Informacija u DNK 

Filozof znanosti Stephen Meyer doktorsku tezu temeljio je na podrijetlu životnog problema. On smatra da je molekula DNK, koja je bogata informacijama, jedno od najvažnijih otkrića biologije 20. stoljeća. Tvrdi da je ovo otkriće stvorilo slijepu ulicu i za kemijsku evolucijsku teoriju i za teoriju biološke evolucije.

Nadalje, on tvrdi da ono što znamo o informacijama jest da to “one uvijek proizlaze iz inteligentnog izvora, bilo da govorimo o hijeroglifskom natpisu, odlomku u knjizi ili informaciji ugrađenoj u radio signal. Gdje god pronađete informacije, pogotovo ako su u digitalnom ili abecednom obliku i ako ih vratite do izvora, uvijek ćete doći do inteligencije, a ne do materijalnog procesa.” 

Dokazi duhovne stvarnosti u zagrobnom životu 

Prema brojnim znanstvenicima, uključujući nekršćanske znanstvenike dokumentirane u ”Znanosti o iskustvima blizu smrti,” znanost i filozofija možda su blizu točke dokazivanja stvarnosti duhovne dimenzije i zagrobnog života. 

Dokazi koji podržavaju Bibliju i kršćanstvo 

Iako možemo vidjeti brojne znanstvene dokaze o postojanju Boga, dokazi o srži kršćanske vjere, uskrsnuću, povijesne su, a ne znanstvene prirode. Međutim, arheologija je otkrila mnoge stvari koje podupiru pouzdanost Biblije. 

Znanost određivanja vremena nastanka ugljika korištena je za određivanje vremena nastanka svitaka s Mrtvog mora, dodajući još veću težinu dokazima koje smo već imali o tome da su nevjerojatna proročanstva, koja je Isus ispunio, napisana prije njegova rođenja.

U konačnici će teisti i ne-teisti i dalje tumačiti sve ove dokaze vrlo različito i na kraju će se odluka o vjeri ili nevjeri u Boga ipak svesti na stvar vjere, jer je Bog to tako uspostavio.

„Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.“ (Hebrejima 11, 3) 

Autor: Jessica Miller; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJI ČLANCI