Prije više od šest desetljeća, trojica istraživača objavila su studiju u uglednom znanstvenom časopisu Science predviđajući da će čovječanstvo dosegnuti svoj “sudnji dan” 13. studenoga 2026. godine.
Temeljeći svoje izračune na rastu stanovništva u proteklih 2.000 godina, autor Heinz von Foerster i njegovi suradnici tvrdili su da će ljudska populacija na taj datum dosegnuti kritičnu točku prenapučenosti.
Iako se model pokazao razmjerno preciznim nekoliko desetljeća, demografski trendovi i pad stope nataliteta u potpunosti su srušili ovu teoriju. Znanstvenici danas ističu da je predviđanje bilo više konceptualni eksperiment nego stvarna prijetnja. Ipak, ponovno pojavljivanje ove prognoze u javnosti podsjeća na stalnu ljudsku opsesiju izračunavanjem trenutka kraja svijeta.
Sveto pismo daje sasvim jasne granice u pogledu takvih predviđanja. Isus Krist je u Evanđelju po Mateju (24, 36) izričito poručio: “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, osim Oca jedinoga.” Također, prije svoga uzašašća, Isus je ponovio učenicima da nije njihovo znati vremena ili trenutke koje je Otac odredio svojom vlastitom vlašću.
Ove božanske objave ne ostavljaju prostor za matematičke formule, znanstvene grafikone niti samozvane proroke. Pokušaji određivanja datuma kraja svijeta često stvaraju nepotreban strah, odvlače vjernike od njihova primarnog poziva te štete vjerodostojnosti kršćanske poruke kada navedeni dan prođe kao i svaki drugi.
Biblija ne uči da će čovječanstvo jednostavno nestati zbog prenapučenosti planeta, nego usmjerava pogled prema osobnom i vidljivom povratku Isusa Krista, uskrsnuću mrtvih i novom stvaranju.
Znakovi vremena navedeni u Pismu nisu elementi jednadžbe za računanje kalendara, već poziv na duhovnu budnost. Kršćani nisu pozvani širiti paniku ili tražiti senzacije, nego ostati budni, živjeti vjerno i navješćivati Radosnu vijest.
