Primarni biblijski tekst o prirodi i značenju Gospodnje večere/stola, također poznatog kao pričest ili Euharistija (od grčke riječi za zahvaljivanje) jest 1. Korinćanima 11,23-34. Ovdje su deset kratkih zapažanja o onome što vidimo u ovom tekstu.

1) Večera Gospodnja je prvenstveno (ali ne isključivo) osmišljena da u našim srcima potakne ili stimulira prisjećanje na osobu i djelo Isusa: „Ovo činite meni na spomen“ (1. Kor 11,25).

2) To sjećanje je zapovjeđeno. Biti dionik Gospodnjeg stola nije opcija. Dugotrajno odsustvo od toga duhovno je nezdravo, a namjerno zanemarivanje može biti osnova za crkvenu disciplinu.

3) To prisjećanje podrazumijeva korištenje opipljivih elemenata: kruh i vino. Nije dovoljno samo reći: „Prisjećaj se!“ Elementi kruha i vina su dani da potaknu naše misli i srca. Fizička radnja uzimanja hrane i pića osmišljena je kako bi nas podsjetila da „uzimamo“ duhovno i ovisimo o Isusu i prednostima spasenja kroz Njegov život, smrt i uskrsnuće. Baš kao što su hrana i piće neophodni za održavanje fizičkog postojanja, tako su i blagoslovi i prednosti koji nam dolaze kroz Kristovo tijelo i krv najvažniji za naš duhovni rast.

4) To je osobno prisjećanje. Trebamo se prisjećati Isusa. Fokus nije na Abrahamu ili Mojsiju ili Izaiji. Fokus više nije na židovskoj Pashi ili noći njegove izdaje ili bilo čemu drugome. Fokus je Isus. „Ovo činite meni na spomen“ (1. Kor 11,25).

5) U ovom prisjećanju prisutno je i priznanje. U učešću elemenata izjavljujemo: „Krist je dao svoje tijelo i krv za mene. On je umro za mene.“ Ovo je jedan od mnogih razloga zašto odbijam praksu da djeca uzimaju pričest (davanje elemenata stola dojenčadi). Ako netko ne može i ne želi osobno i svjesno priznati da kruh i vino simboliziraju žrtvovanje Isusovog tijela i krvi za grešnike, on/ona doista ne bi smjeli sudjelovati u njima.

6) U ovom prisjećanju također navješćujemo Gospodnju smrt dok on ne dođe. Dakle, to nije samo obred koji gleda na prošlost. To je obred za nadu koja ukazuje na budućnost.

7) Biti dionici stola Gospodnjega na nedostojan način (s. 27) znači sudjelovati bez uzimanja u obzir istinske vrijednosti. Sudjelovati nedostojno znači pristupiti samozadovoljno, bezbrižno, bez promišljanja na ono što ti elementi znače. I. H. Marshall objašnjava:

„U nekim današnjim kršćanskim krugovima strah od nedostojnog učestvovanja u Gospodnjoj večeri dovodi do toga da se inače odlični vjernici suzdržavaju od pristupa Gospodnjem stolu. Kada dođe do toga, Pavlovo upozorenje se tumači pogrešno. Gospodnja večera je mjesto gdje se naviješta i nudi oprost grijeha svima koji ga žele primiti. Pavlovo upozorenje se nije odnosilo na one koji su vodili bezvrijedne živote i čeznuli za oprostom, već na one koji su svojim ponašanjem za stolom izrugivali ono što treba biti najsvetije i najsvečanije“ (116).

Stoga, sudjelovati „nedostojno“ podrazumijeva najmanje tri stvari: (a) neosjetljivost i nebrigu za druge u Kristovom tijelu (vidi stihove 20-22); (b) pokušaj kombiniranog sudjelovanja na poganskom (demonskom) stolu i Gospodnjem stolu: (vidi 1. Kor 10,14-22); i (c) neozbiljnost i nebriga za ono što elementi predstavljaju (s. 23-26).

8) Biti „kriv za tijelo i krv Gospodinovu“ (s. 27) znači tretirati površno ili nečisto nešto što je sveto. Večera Gospodnja nije samo još jedan obrok.

9) Dakle, trebamo „ispitivati sami sebe“ (s. 28). Trebamo testirati naše motive i stavove kada pristupamo stolu i biti sigurni da sudjelujemo iz pravih razloga i s pravim razumijevanjem onoga što elementi predstavljaju. Ovo je još jedan argument protiv prakse da djeca uzimaju pričest. Ako osoba ne može biti poslušna ovoj Pavlovoj uputi, onda nije spremna ni kvalificirana da bude dionik ovih elemenata.

10) Na kraju, ako to činite nedostojno, može doći do božanske discipline (1. Kor 11,29-34.). Ta kazna od Oca služi kako bi vjernici mogli biti pošteđeni osude koja dolazi na nevjerni svijet. Neki u Korintu su već pretrpjeli Božju kaznu („slabi i bolesni“); neki su čak umrli i fizički („spavaju“). A to je bio izraz Božjeg milostivog obećanja da će očuvati svoj narod „da ne budemo sa svijetom osuđeni“ (1. Kor 11,32b).

Autor: Sam Storms; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Samstorms.com