Pronalaženje Boga na kraju samih sebe: Što Bog može postići kroz našu patnju?

Umjesto da samo krivimo liječnike, pijane vozače i kriminalce za našu patnju, trebamo tražiti ono što Bog može postići kroz nju.

Planinari bi mogli uštedjeti vrijeme i energiju kad bi došli do vrha helikopterom, ali njihova krajnja svrha je osvajanje, a ne učinkovitost. Naravno, žele postići cilj, ali žele to učiniti testiranjem i produbljivanjem svog karaktera, discipline i odlučnosti.

Bog ni iz čega može stvoriti znanstvenike, matematičare, sportaše i glazbenike. Ali to ne čini. On stvara djecu koja preuzimaju te uloge kroz dugi proces. Bog nas ne stvara potpuno nalik Kristu kad se nanovo rodimo.

On nas suobličava s Kristom postupno. „A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha“ (2. Korinćanima 3,18).

U našem duhovnom životu, kao i u našem poslu, sportu i hobijima, napredujemo i rastemo rješavajući neuspjehe i učeći iz njih. Samo u kultiviranju discipline, izdržljivosti i strpljivosti nalazimo zadovoljstvo i nagradu. A te se kvalitete najviše razvijaju kroz neki oblik patnje.

Što Bog može postići kroz patnju
Foto: Unsplash

Bog koristi patnju za naše dobro

Umjesto da samo krivimo liječnike, pijane vozače i kriminalce za našu patnju, trebamo tražiti ono što Bog može postići kroz nju (Rimljanima 8,28). Zašto Božja djeca podnose pritiske, patnju i smrtonosni rizik? Pavao jasno odgovara: „Ali sami u sebi primismo smrtnu osudu, da se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve“ (2. Korinćanima 1,9).

VIDI OVO: 12 razloga zbog kojih vas Bog može pozvati na patnju

Žrtva jednog velikog zla jednom mi je rekla: „Shvatio sam da se Bog neće obazreti na moj popis sreće i ispuniti ga. Naučio sam što znači podložiti svoju volju. Prije sam želio neke darove od njega; sad želim njega.“

Da bismo se okrenuli Bogu, ponekad ništa ne djeluje kao patnja. C. S. Lewis je rekao: „Bog nam šapuće u našim zadovoljstvima, govori u našoj savjesti, ali viče u našim bolima: to je njegov megafon da probudi gluhi svijet.“ Bog koristi patnju da nas dovede do kraja nas samih i natrag k Kristu – i to vrijedi pod svaku cijenu.

Pišem ove riječi, ne iz uzvišene filozofske pozicije, već iz teške kušnje dok se moja draga supruga Nancy bori protiv raka. Ovo za nas nije teorija; već život. I osjećamo ne samo Božju prisutnost, nego i njegovu svrhu.

Naše patnje često uključuju disciplinu

Da bismo se sve više mijenjali u Kristov lik, potreban nam je Božji ukor: „Ta oni su nas nešto malo dana — po svom nahođenju — odgajali, a On nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. A nijedno se, doduše, sadašnje odgajanje ne čini da je radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti“ (Hebrejima 12,10-11).

Naravno, Bog nas nikada ne kažnjava da bi iskupio naše grijehe. Poziva nas da prihvatimo, a ne da ponavljamo, Kristovo pomirenje (Izaija 53,5). Ali nam daje jasan razlog za discipliniranje: „Da postanemo sudionici njegove svetosti.“

C. S. Lewis je govorio o Božjoj disciplini ovako:

Pretpostavimo da se suočavate s kirurgom čije su namjere u potpunosti dobre. Što je on bolji i savjesniji, to će više neumoljivo nastaviti s rezanjem. Ako bi poslušao vaše preklinjanje, ako bi se zaustavio prije nego što je operacija završena, sva ta bol do tog trenutka bila bi beskorisna… Što ljudi misle kad kažu: „Ne bojim se Boga, jer znam da je dobar“? Zar nisu nikada bili kod stomatologa?

Neka patnja razotkrije vaše idole

Patnja također otkriva idole u našem životu. Otkriva naše pouzdanje u nadomjeske za Boga i objavljuje našu potrebu da prenesemo naše pouzdanje u Jedinoga koji može nositi tu težinu.

„Čvrsti je toranj ime GOSPODNJE; k njemu hita pravednik, i siguran je. Bogatstvo je bogatašu njegov čvrsti grad, i kao visok zid u mašti njegovoj“ (Izreke 18,10-11). Bog koristi sva sredstva koja su potrebna kako bi se srušilo sve što sakrivamo. Naš posao, ugled, postignuća ili materijalna dobra mogu biti naš utvrđeni grad ili naš zamišljeni visoki zid. Ali sve manje od samoga Boga će propasti. „Jer dva zla puk moj učini: ostavi mene, izvor vode žive, te iskopa sebi nakapnice, nakapnice raspucane što vode držati ne mogu“ (Jeremija 2,13).

Možemo zamišljati Boga kao našeg genija koji dolazi s nama pregovarati. Patnja nas vodi do činjenice da mi služimo njemu, a ne on nama. Bolesti, nesreće i prirodne katastrofe nas podsjećaju na našu krajnju ranjivost; život je izvan naše kontrole.

VIDI OVO: Svaka patnja u životu je tu sa svrhom, a Bog nas po njoj želi ovo naučiti

Moramo se odreći našeg idola kontrole koji nas navodi da vjerujemo kako možemo spriječiti sve loše događaje ili ispraviti njihove nusprodukte. Bog nas podsjeća: „GOSPODNJA je zemlja i punina njezina, svijet i oni koji prebivaju na njemu“ (Psalam 24,1). Čak ni ne pripadamo samima sebi: „Ili ne znate da niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom“ (1. Korinćanima 6,19-20).

Trebali bismo više puta reći našem Gospodinu: „Ova kuća je tvoja. Ovaj novac, ovo tijelo i ova djeca pripadaju tebi. Tebi pripada titula nad tim djelima; ti posjeduješ prava; ti imaš vlast nad životom i smrti.“ Puno je lakše pouzdati se u Boga kad shvatimo da što god nam oduzima ionako je pripadalo njemu (Job 1,21).

Svom radošću smatrajte

Dolazimo u ovaj svijet potrebe i ostavljamo ga isto takvoga. Bez patnje brzo zaboravljamo našu potrebu. Ako je patnja prevelika cijena za vjeru, to je zato što podcjenjujemo vrijednost vjere.

Jakovljeva 1,2-4 kaže: „Svom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere stvara postojanost. Ali neka ta postojanost bude na djelu savršena, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.“

Kako ikako možemo poslušati ovu zapovijed da prihvatimo poteškoće umjesto da se bunimo? Pouzdajući se da Bog govori istinu kad kaže da nas to čini sve više sličnima Isusu, raste naša izdržljivost, proširuje se naša služba i priprema nas za vječnu radost.

Ustrajnost kroz patnju, za Kristovu slavu, siguran je put pobožnosti. Neka nam Bog milosrđa i dobrote da svoj mir i uroni nas u svoju nazočnost dok hodamo tim putom – i neka nas podsjeća da je on hodao tim putom prije nas i hoda s nama sada.

Autor: Randy Alcorn; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

NAJNOVIJE!