“On drži u ruci lopatu i očistit će svoje gumno; skupit će svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim” (Mt 3,12).
Pšenica se odnosi na sve muškarce i žene koji vjeruju u Gospodina Isusa Krista; na sve koje vodi Duh Sveti; na sve koji su se smatrali grešnicima i potrčali potražiti utočište spasenja ponuđenog u Evanđelju; na sve koji ljube Gospodina Isusa, žive Gospodinu Isusu i služe Gospodinu Isusu; na sve koji su uzeli Krista za svoje jedino pouzdanje i Bibliju za svoga jedinog vodiča; na sve koji grijeh smatraju svojim smrtnim neprijateljem i gledaju u nebo kao u svoj jedini dom. Svi takvi ljudi – svake crkve, imena, nacije, naroda i jezika; svakog staleža, zvanja i stanja – svi takvi ljudi su “pšenica” Božja.
Pokažite mi ljude takve vrste bilo gdje i znat ću što su. Ne znam hoćemo li se složiti u svim detaljima, ali u njima ću vidjeti djelo ruke Kralja nad kraljevima i neću ništa više pitati. Neću znati odakle dolaze i gdje su našli svoju vjeru, ali znat ću kamo idu i to mi je dovoljno. Oni su djeca moga Oca na nebu. Oni su dio njegove “pšenice”.
Svi takvi ljudi, iako grešni, nevaljali i bezvrijedni u svojim vlastitim očima, dragocjeni su dio čovječanstva. Oni su sinovi i kćeri Boga Oca. Oni su radost Boga Sina.
Oni su boravišno mjesto Boga Duha Svetog. Otac u njima ne vidi grijeh – oni su udovi tajanstvenog tijela njegova dragog Sina; on ih vidi u svome Sinu i zadovoljan je.
Gospodin Isus u njima vidi plod svoga vlastitog trpljenja i djela na križu i zadovoljan je. Duh Sveti smatra ih duhovnim hramovima koje je on sam stvorio i raduje se nad njima. Jednom riječju, oni su “pšenica” ove zemlje.
Autor: J. C. Ryle
