3 istine o braku koje svaka mlada osoba treba znati

Kad ulazimo u brak s idejom da je namijenjen za našu sreću, svaki put ćemo biti razočarani.

Nedavno sam pročitala članak o braku koji je sadržavao neke statistike o tome kako današnje generacije gledaju na koncept braka. Prema članku, 53% mladih od 18 do 34 godine misle da zavjet “dok nas smrt ne rastavi” treba ukinuti.

Dobar dio također vjeruje u bračno “beta testiranje.” Drugim riječima, vjeruju u “izaberite-svoju-vlastitu-avanturu” vrstu braka u kojoj ste izbjegli cjeloživotno opredjeljenje u zamjenu za sposobnost da preskočite stvari koje ne funkcioniraju na način na koji ste očekivali. Većina ispitanih vjeruje da današnji brak ne bi trebao biti stalni izbor, s jednom osobom za čitav život, nego je izbor koji možete “re-evaluirati” svakih nekoliko godina.

Ne radi se o pitanjima predanosti, već oni kažu, “mi se samo pokušavamo opredijeliti mudro.”

Kao profesionalnog savjetnika, srce me boljelo svaki put kad vidim moju generaciju koja se toliko bori s pojmom braka. Suosjećam se s njima, jer, na neki način, razumijem ih.

Svatko može pogledati naše društvo i složiti se da smo naslikali vrlo lošu sliku o tome što bi brak trebao biti.

Mnogi mladi gledaju obitelji iz koje su došli i vide narušenu ljubav svojih roditelja, koji su se “odljubili”, kako je njihov brak smrvljen u ružnom razvodu; ili jednako teško, oni su gledali kako njihovi roditelji održavaju svoj toksičan odnos iz dužnosti i obveze.

Suosjećam s ovom generacijom, ali se i bunim protiv mentaliteta da je problem u konceptu “Uzimam.” Što je to u trajnosti koja donosi toliko strah u nas? Bojimo se početi, bojimo se odlučiti, i bojimo se ući u nešto što ima doživotnu implikaciju. Zašto ući u nepoznato zauvijek, kad možete imati privremeni mir i kontrolu ovdje i sada?

No, mislim da je to laž koja od toliko muškaraca i žena krade radosti, povjerenja, prijateljstva i jedinstva koja dolaze iz pravih odnosa. Zdravi odnosi mogu postojati i postoje. No, za razliku od pasivnog pristupa kakav često imamo u odnosima, ne “padnemo” u takve odnose slučajno. Moramo ih birati. Moramo ih stvoriti. Moramo se obvezati na njih. A istinsko opredjeljenje nikada nije neobavezno.

Čitajući taj članak, poželjela sam da mogu podijeliti ove kontra-kulturne-istine sa svim mladima koji su iznureni i zbunjeni konceptom braka:

Brak nije cjeloživotna sreća i ispunjenje

Kad ulazimo u brak s idejom da je namijenjen za našu sreću, svaki put ćemo biti razočarani. Ne postoji ljudsko biće na zemlji koje ima sposobnost da donese takvu radost u naše živote, jer oni nisu načinjeni za tu ulogu u našim životima. Pravi brak nije o tome da smo sretni i ispunjeni do kraja života, nego da postanemo najbolji što možemo biti od tog dana nadalje.

Nereplicirana predanost i intimnost braka omogućuje cjeloživotni rast, zrelost, nesebičnost, oprost i milost dok se učimo bezuvjetno voljeti drugog manjkavog čovjeka – gledajući njegove mane te ih voljeti svejedno. Još teže, učimo primiti tu vrstu ljubavi za sebe.

Nema veće ljubavi od one koja je bezuvjetna. I bez obzira na našu obitelj ili pozadinu priče, ja sam zahvalna da je Isus model te vrste ljubavi za nas.

Na kraju dana, brak nije o meni, već o nama. Riječ je o učenju kako izabrati drugu osobu iznad sebe – jer birajući drugu osobu, mi biramo postati veći u poniznosti, snazi, praštanju i ljubavi. Brak nije o tome kako postati sretniji. To je o tome kako postati bolji. No, ironično, postajući bolji, često nalazimo i da smo postali sretniji.

Zdrav oblik beta testiranja ne postoji

Mislim da je veliki problem u našem društvu što hrlimo u odnose, dopuštajući kemiji i romantici da nas vode, umjesto da se uravnotežimo sa zdravom dozom logike, istine i kompatibilnosti. Ima toliko stvari koje služe za stvaranje zdravog odnosa, no ponekad smo toliko usredotočeni na osjećaje, da se zaboravimo usredotočiti na činjenice.

Očito, ne možete naučiti sve o nekome prije nego što se odlučite vezati se za nekog, ali možete naučiti ono što trebate znati.

Zdravi odnosi se sastoje od određenih sastojaka, a u vezama, imate priliku “beta testiranja” tog odnosa, mnogo prije nego što ćemo reći “Uzimam.” Vjerujem, ako smo se približili vezi na pravi način, da bismo se spasili toliko tuge, boli i žaljenja.

Odnosi mogu biti dobri

Često se borimo obvezati se na odnos, jer nismo nikada uzeli vremena obvezati se sebi. Nađemo se uhvaćeni u pokušaju pronaći onu pravu osobu toliko da u tom procesu izgubimo sebe i naš Bogom dani identitet.

Mučimo se sa zbunjenosti, sumnjom i krivnjom. A najgore od svega, mi smo vođeni strahom: strah od predanosti, strah od neuspjeha, strah od napuštanja i straha od samoće. Zbog toga ostajemo u odnosima koji nisu bili dobri za nas od samog početka.

Razumijevanje vrsta osobe koja se uklapa u našu priču zahtijeva od nas da prvo razumjemo našu priču. Tko smo mi i kamo idemo? Gdje smo došli, a koji su dijelovi naših života imaju potrebu za ozdravljenjem?

Ulazimo u odnose s toliko prtljage i boli, za početak, u nadi da će se naša bol otopiti u zagrljaju drugoga. No, odnosi ne mogu izliječiti naše rane. Samo Bog može. Znati sebe je prvi korak za znati što nam je potrebno u vezi.

Vjerujem svim svojim srcem (i svim svojim brakom) da je doživotna veza – kada je prava – jedan od najvećih blagoslova, radosti i iskustava na licu ove zemlje. A to je ono kako je Bog namjeravao da bude. Može biti ispunjena pitanjima, obilaznicama, potpunim zaokretima, i udaracima na putu, ali pravo putovanje s pravom osobom neće vas dovesti u slijepu ulicu.

Autorica: Debra Fileta; Prijevod: Blaženka Š.