Razvod je bolna tema, posebno za kršćane koji žele časno živjeti pred Bogom. Biblija uči da je brak sveti savez i da Bog želi da brakovi budu vjerni i zdravi odnosi, kojima se supružnici predaju do kraja života. Znači li to da je svaki razvod grijeh? Ne. Iako razvod uvijek donosi bol svima uključenima, postoje okolnosti u kojima razvod nije u suprotnosti s biblijskim načelima.
Malahija 2,16 često se navodi protiv razvoda, gdje Bog jasno kaže: “Mrzim otpuštanje” (usp. Mal 2,16, KS). I sam Isus govori protiv razvoda u Mateju 19,4-6, podsjećajući da je Bog muža i ženu stvorio da postanu “jedno tijelo”, te dodaje: “Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja” (usp. Mt 19,6, KS).
Te retke trebamo ozbiljno shvatiti. No Biblija istovremeno prepoznaje i situacije u kojima je bračni savez prekršen ili raskinut. Sam Isus, govoreći o razvodu, spominje bludništvo (usp. Mt 19,9), a apostol Pavao obrađuje okolnosti u kojima nevjernički bračni drug napušta vjernog supružnika (usp. 1 Kor 7,15).
Razvod, dakle, nikada nije ono najbolje što Bog želi za čovjeka, ali je dio života u ovom palom svijetu, na koji Bog gleda sa suosjećanjem prema svima koji su njime pogođeni. “Blizu je Jahve onima koji su skršena srca” (usp. Ps 34,19, KS), a ništa nas, ni najbolniji razvod, ne može odvojiti od Božje ljubavi u Kristu Isusu (usp. Rim 8,38-39). Zato nikada ne bismo trebali olako birati razvod, ali isto tako ne bismo trebali pretpostaviti da je svatko tko se razveo time i sagriješio.
Whitney Hopler, autorica izvornog članka objavljenog na portalu Crosswalk.com, izdvaja nekoliko takvih situacija.
1. Kad je supružnik počinio preljub
Jedna od najjasnijih biblijskih situacija u kojoj razvod nije grijeh jest kada se dogodila bračna nevjera. Brak je savez vjernosti, a preljub krši samo njegovo temeljno obećanje. Isus o tome govori: “Tko otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, pa se oženi drugom, čini preljub” (usp. Mt 19,9, KS), a slično kaže i u Mt 5,32. To ne znači da se supružnici moraju razvesti ako se dogodio preljub – mogu izabrati oprost, savjetovanje, pokajanje i obnovu uz Božju pomoć, no za to su potrebna oba supružnika.
Bog traži oprost, ali ne nužno i pomirenje, osobito ako do istinskog pokajanja nije došlo. Ako je vaš supružnik počinio preljub, Bog vas ne prisiljava ostati u braku koji je iznevjeren u temeljima. A ako ste vi ta osoba koja je sagriješila, milost postoji i za vas: “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti” (usp. 1 Iv 1,9, KS).
2. Kad ostanak znači izloženost nasilju
Biblija nikada ne nalaže supružniku da ostane u opasnom braku kako bi time dokazao vjernost Bogu. Isus nas uči da ljubimo druge, što uključuje poštovanje i brigu za njihovu dobrobit. Efežanima 5,25 muževima nalaže da ljube svoje žene “kao što je Krist ljubio Crkvu”, a Kološanima 3,19 poručuje: “Muževi, ljubite žene i ne budite osorni prema njima” (usp. Kol 3,19, KS). Biblijski brak nikada ne daje jednom supružniku pravo da kontrolira, zastrašuje ili povređuje drugoga. Tjelesno nasilje, seksualno zlostavljanje ili ozbiljna emocionalna kontrola nisu tek “bračni problemi”, nego ozbiljno kršenje ljubavi koju nam Bog zapovijeda.
Ponekad je prvi korak odvajanje i odlazak na sigurno mjesto, a u ozbiljnim slučajevima razvod može biti nužan. Biblijska pokornost odnosi se na pokornost Bogu i jedni drugima, a ne na trpljenje tuđeg grijeha. Bog poziva svoj narod da brani slabe i ugrožene (usp. Ps 82,3-4) i da se zauzme za one koji ne mogu sami progovoriti (usp. Izr 31,8-9).
3. Kad nevjernički supružnik napusti brak
Pavao u 1 Korinćanima 7 piše kršćanima oženjenima ili udanima za osobe koje ne dijele njihovu vjeru: “Ako li nevjernik hoće da se rastavi, neka se rastavi. Nije rob u takvim slučajevima brat ili sestra: ta na mir nas pozva Bog” (usp. 1 Kor 7,15, KS). Ako je nevjernički supružnik voljan ostati u braku, kršćanin ne bi trebao automatski tražiti razvod. No ako nevjernik odluči napustiti brak, vjernik “nije vezan” takvim okolnostima.
Mnogi kršćani nakon napuštanja nose veliku krivnju, no nitko ne može kontrolirati tuđe odluke. Ako vas je supružnik napustio, ne morate se opterećivati kajanjem – Bog vas nije napustio: “Blizu je Jahve onima koji su skršena srca” (usp. Ps 34,19, KS).
4. Kad je brak uništen upornim, nepokajanim grijehom
Bračna vjernost podrazumijeva više od pukog pravnog statusa. Isus u Mateju 18,15-17 uči da se ozbiljan, nepokajan grijeh treba suočiti pred svjedocima, a ako osoba odbija slušati i pokajati se, na kraju je potrebno razdvajanje od zajednice. Zamislite supružnika koji uporno griješi protiv drugoga, odbija svaki pokušaj odgovornosti, nastavlja razorno djelovati i ne pokazuje volju za promjenom. Milost daje priliku za pokajanje i obnovu, no ako je supružnik trajno odbija i time razara brak, razvod može postati opravdana opcija.
