Emocionalna nezrelost može sabotirati odnose, služenje, pa čak i naš odnos s Bogom.
Apostol Pavao piše Korinćanima: „Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, rasuđivao kao dijete. Kad sam postao muškarac, odbacio sam djetinje.“ (1 Kor 13,11).
Evo četiri znaka emocionalno nezrele odrasle osobe iz perspektive kršćanske vjere:
1. Teškoće s preuzimanjem odgovornosti
Emocionalno nezrela osoba često za svoje postupke okrivljuje druge ili okolnosti. Uvijek su “oni krivi”: roditelji, šef, partner, vlada – samo ne ona sama. No Božja riječ nas poziva na osobnu odgovornost.
U Postanku 3 vidimo kako Adam krivi Evu, a ona zmiju – klasična reakcija emocionalne nezrelosti. Zrela osoba priznaje svoje pogreške, traži oprost i nastoji ih ispraviti, znajući da „ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti“ (1 Iv 1,9).
2. Preplavljenost ili potiskivanje emocija
Osobe emocionalno nezrele često su ili preplavljene emocijama ili ih potpuno potiskuju. Umjesto da se nose s tugom, ljutnjom ili razočaranjem, reagiraju ispadima, šutnjom, manipulacijom ili pasivnom agresijom.
Isus nije potiskivao emocije – plakao je, suosjećao, bio srdit na nepravdu, ali uvijek u skladu s Ocem. Emocionalna zrelost uključuje sposobnost da osjetimo, imenujemo i izrazimo svoje emocije na zdrav način, bez štete za sebe ili druge.
3. Potreba za stalnim priznanjem i potvrdom
Svatko voli čuti pohvalu, ali emocionalno nezrela osoba ne može funkcionirati bez stalne vanjske potvrde. Ako je nitko ne pohvali, osjeća se nevidljivom ili ljutom. No kršćanin zna da njegova vrijednost ne dolazi od ljudi, nego od Boga.
Psalam 139 nas podsjeća da smo „divno stvoreni“ i poznati Bogu do posljednje misli. Kad naše samopouzdanje dolazi iz našeg identiteta u Kristu, više ne trebamo tražiti stalne potvrde od ljudi.
4. Nemogućnost rješavanja sukoba
Emocionalno nezreli odrasli izbjegavaju sukobe, pribjegavaju tišini, pasivno-agresivnom ponašanju ili burnim ispadima. Ne znaju reći „oprosti“, „povrijedio/la si me“, ni „hajdemo razgovarati“. No Isus nas poziva: „Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo.“ (Mt 18,15). Zrela osoba zna kako razgovarati iskreno i s ljubavlju, znajući da pomirenje slavi Boga.
Emocionalna zrelost nije savršenstvo, već put. Duh Sveti nas poziva na preobrazbu iznutra, a taj put često počinje prepoznavanjem vlastite nezrelosti. Bog ne očekuje da budemo savršeni – ali nas poziva da rastemo. „Ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobrazite obnovom svoga uma.“ (Rim 12,2)
Započnimo taj rast već danas, s Njim koji nas oblikuje u istinsku zrelost – u Kristov lik.
