Mnogi se čude što kršćani vjeruju u pakao, jer kažu, kako može Bog koji je pun ljubavi, dopustiti postojanje takve grozote, a kamoli onamo slati ljude! Nitko radosno ne prihvaća pakao, a ipak je činjenica da su Isus i Njegovi sljedbenici mnogo o njemu govorili. Što možemo iz toga naučiti?
Pakao jednostavno znači biti odvojen od Boga. Sveto pismo se služi raznim slikama kada opisuje pakao, ali je najvažnije zapamtiti da je to mjesto gdje nema Boga. Mnogi ne žele da im se Bog miješa u život. Izgleda da je pakao mjesto gdje im se ta želja ostvaruje.
Pakao nije slučajan ishod. U ovom se životu pripremamo za budući. Kao Isusovi sljedbenici sada se pripremamo za život s Bogom. Odbijanje Boga sada pripremanje je za život bez Njega.
Pakao je kraj sveg dobrog. Neki smatraju pakao nekom tinejdžerskom zabavom koja tek počinje kad roditelji odu od kuće. Ali bez Boga život ne vrijedi ništa. Svako dobro koje sad uživamo – ljubav, smijeh, prijateljstvo, prestat će u paklu.
Pakao žalosti Boga. Bog ne želi da ljudi odbace sve što im hoće dati pa se žalosti zbog izgubljenih ljudskih života. Ali ipak poštuje našu slobodu po kojoj odabiremo što hoćemo. Na kraju, ipak se sami odlučujemo za ili protiv pakla.
Pakao nam je već sada opomena. Isus je toliko puta slikovito govorio o Božjem kažnjavanju zla da nas upozori kako bismo izbjegli kaznu. Nije to činio da bi nas plašio Bogom, već iz svoje ljubavi i s najboljim željama za nas.
Isus je zbog pakla umro. Kad uvidimo kroz što je Krist prošao radi nas, dok je visio na križu, možemo jedino zaključiti da nas je nastojao izbaviti od nečeg groznog. Bilo bi ludo odbiti ono što nam sad nudi, vječni život.
Autor: John Balchin
