Iako povremeni gubitak memorije nije ništa neobično, sve je postalo ozbiljno kada se odjednom nije mogla sjetiti imena muškarca s kojim je četiri mjeseca bila u sretnoj vezi, a ubrzo je stigla i dijagnoza tumora na mozgu.
Kako su se problemi s pamćenjem pogoršavali, tada 34-godišnja Jennifer iz New Jerseya počela je osjećati zamagljen vid i nesnosne glavobolje koje bi je probudile usred noći, a ponekad čak i povraćale od boli.
Zabrinuta je otišla u najbližu bolnicu, ali nije mogla ni zamisliti kakvu će dijagnozu čuti. Liječnici su otkrili tumor na mozgu veličine male naranče — četvrti stupanj raka.
Sve se dogodilo nevjerojatno brzo, rekla je Jennifer za Daily Mail. “U ponedjeljak sam bila kod liječnika, a već u petak sam operirana. Rekli su mi da postoji mogućnost da ću izgubiti pamćenje i da ću možda morati ponovno naučiti govoriti. Simptomi su se pojavili tek nekoliko dana prije.”
Prema stručnjacima klinike Mayo, tumori u donjem dijelu mozga, točnije u temporalnom režnju, često uzrokuju probleme s pamćenjem jer tamo mozak obrađuje informacije i sjećanja.
– Kad se nisam mogla sjetiti imena svog dečka, znala sam da nešto nije u redu – priznala je Jennifer.
Najveća podrška
Kod Jennifer su liječnici otkrili glioblastom — jedan od najagresivnijih i najbrže rastućih oblika raka mozga. Ova dijagnoza pogađa više od 13 000 Amerikanaca godišnje, a stopa preživljavanja je nažalost poražavajuća – samo oko 5% pacijenata živi dulje od pet godina.
U njezinu slučaju prioritet je bila operacija. U veljači 2017. podvrgnula se zahvatu, a odmah nakon toga krenule su mučne kemoterapije i zračenja.
“Rekli su mi da možda neću moći govoriti, ali kad sam se probudila nakon operacije, um mi je bio bistriji nego ikad”, prisjetila se Jennifer. “Rođena sam u Kolumbiji, odrasla u Njemačkoj, i čim sam se probudila mogao sam govoriti i španjolski i njemački, što je bilo veliko olakšanje.”
Unatoč teškoj borbi, Jennifer kaže da nije bila sama. Najveću podršku pružio joj je tadašnji dečko Lloyd koji je cijelo vrijeme borbe bio uz nju, a na kraju joj je postao i suprug.
“Lloyd mi je bio prava podrška i zauvijek ću biti zahvalna njemu i liječnicima”, rekla je.
Nakon dijagnoze nije očekivala da će ostati uz nju. “Čak sam mu dala mogućnost da ode”, iskreno priznaje, ali on je prodao svoju kuću i preselio se k njoj kako bi zajedno preživjeli najgore trenutke.
Ostale su joj posljedice.
Osim umora, terapija je ostavila i druge posljedice — izgubila je kosu na lijevoj strani glave, no ekstenzije su joj pomogle prikriti prorijeđena područja.
“Božja milost je što sam još uvijek tu”
Osim toga, zračenje joj je prouzročilo rijetku i bolnu komplikaciju – ogolivenu kost u ušnom kanalu, poznatu kao osteoradionekroza. Liječnici redovito prate njezino stanje te su joj propisali antibiotike kako bi spriječili moguće infekcije.
Iako joj se tijelo promijenilo, duh joj je, kaže, ojačao.
“Rak me naučio da budem bolja osoba i da više cijenim svaki trenutak u životu”, rekla je. “Shvatila sam da nije sreća, nego Božja milost što sam još uvijek tu.”
Za razliku od mnogih koji nakon dijagnoze ostaju sami jer se ljudi distanciraju iz straha ili nelagode, Jennifer je imala sreće. “Imao sam nevjerojatnu podršku obitelji i prijatelja. To mi je pomoglo da prebrodim sve.”
Osam godina nakon njezine dijagnoze, ona i dalje ide na skeniranje svaka četiri mjeseca kako bi provjerila vraća li se tumor. Zbog visokog rizika odlučila je ne imati djecu jer hormonalne promjene tijekom trudnoće mogu potaknuti povratak bolesti.
Njezina poruka svima je jednostavna, ali snažna:
“Pazite na svoje riječi i budite zahvalni svaki dan. Moj rak me naučio da se život može promijeniti u nekoliko sekundi.”
