U Poljskoj je pokrenuta istraga nakon što je dr. Gizela Jagielska izvršila izazvani pobačaj u 37. tjednu trudnoće – gotovo u terminu poroda.
Dječak Felek, kojem je dijagnosticirana osteogenesis imperfecta (OI), bolest krhkih kostiju, ubijen je feticidom, ubrizgavanjem kalijeva klorida izravno u srce.
Iako je dijagnoza bila blaga i nije ugrožavala njegov život, majka Anita, slomljena emocionalno, odlučila je da ne želi roditi dijete s invaliditetom. Tvrdila je da mu time “spašava bol”, a za sebe kaže da je njegova “junakinja”.
No, liječnici poput prof. Sieroszewskog tvrde da nije bilo medicinske osnove za prekid trudnoće – dijete je bilo sposobno za život izvan maternice.
Poljski zakon dopušta pobačaj samo u slučaju stvarne opasnosti za majčin život, što ovdje nije jasno potvrđeno. Zdravstvene ustanove nudile su hitan carski rez, ali Anita je to odbila. Pokušaji da joj se predloži posvojenje također nisu uspjeli.
Upozoravajući primjer devetogodišnjeg dječaka Tea, koji živi punim životom s najtežim oblikom OI-a, postavlja pitanje: je li Feleku uskraćena šansa za život iz straha i nedostatka podrške?
Ovaj slučaj ponovno je otvorio raspravu o zaštiti nerođenih, etici kasnog pobačaja i potrebi za pravom, empatičnom podrškom majkama u teškim trudnoćama. Jer ponekad – ono što im treba nije abortus, nego hrabrost da se ne boje.
