Na ovoj jednostavnoj, ali duboko snažnoj slici vidi se mala djevojčica kako pokušava pomoći Isusu nositi križ – kip koji prikazuje Njegovu muku na putu prema Kalvariji.
Ne razumije ona sve teologije, povijest ili dubinu Kristove patnje. Ne zna za razlike među crkvama ni rasprave odraslih. Ali vidi osobu koja pati, i iz dubine dječjeg srca kaže: „Oh ne, Isusu treba pomoć.“ I tada, bez razmišljanja, bez oklijevanja, spušta se i pokušava podići križ.
U toj maloj gesti krije se čitavo Evanđelje. Isus je rekao: „Ako tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i ide za mnom.“ Ova djevojčica to nije pročitala, ali je to živjela. Bez puno riječi, pokazala je što znači biti kršćanin – vidjeti patnju, suosjećati i djelovati.
Djeca često vide ono što odrasli više ne primjećuju. Dok mnogi prođu pored Krista i Njegova križa kao pored spomenika, ona je stala. Nije čekala da joj netko kaže što treba učiniti. Srcem je znala. I zato njezin čin nije samo dirljiv – on je svet.
Ova slika nas poziva da se ponovno sjetimo vlastitog poziva: da ne nosimo križeve sami i da ne dopustimo drugima da ih nose sami. Krist nas poziva da budemo kao ova djevojčica – nevina, otvorena srca, spremna pomoći, makar u simbolu.
U tom jednostavnom trenutku, djevojčica je postala učenica. A možda, samo možda, nas je podsjetila kako i mi možemo ponovno to postati.
Isus je rekao tko ne bude kao malo dijete neće završiti u kraljevstvu nebeskom
Kad bi svi ljudi bili kao djecica bilo bi mira u svijetu,