Merope i Paul bili su posvećeni roditelji svoje kćeri Marte – djevojčice koju je krasila radoznalost, duhovitost i ljubav prema bicikliranju.
Njihov dom bio je ispunjen smijehom, svakodnevnim razgovorima i planovima za budućnost. No, ljeto 2021. godine zauvijek je promijenilo sve.
Marta je pala s bicikla na obiteljskoj stazi. Guvernal ju je snažno udario u trbuh. U početku se činilo da je riječ o manjoj ozljedi, ali bolovi nisu prestajali. U bolnici u Londonu, jednoj od najboljih dječjih ustanova za traume, liječnici nisu na vrijeme prepoznali razvoj sepse.
Unatoč brojnim simptomima – niskom tlaku, groznici, osipu, ubrzanom pulsu – Marta nije prebačena na intenzivnu njegu. U ključnim trenucima, konzultanti su je zanemarili. Umrla je u ponedjeljak ujutro, od septičnog šoka.
Paul, koji i dalje nosi duboki osjećaj krivnje, priznaje: „Moja osnovna uloga bila je da je zaštitim – i nisam uspio.“ Ne krivi samo sustav, već i sebe: što nije jače inzistirao, što nije sumnjao, što je vjerovao stručnjacima bez propitivanja.
Merope, urednica The Guardiana, detaljno je dokumentirala slučaj, a istraga je pokazala poraznu kulturu unutar odjela – hijerarhiju, neodgovornost, nedostatak empatije i stručne edukacije o sepsi.
„Marta je mogla preživjeti“, rekao je Paul, „ali prepuštena je nadi da će stvari same od sebe krenuti nabolje.“
Martina smrt danas je simbol upozorenja – o tome koliko sustavi mogu zakazati, ali i koliko roditeljska bol nikada ne prestaje. Paul priznaje: „Tuga je naučiti kako živjeti bez onoga koga voliš. A ja još uvijek učim.“ Pomolimo se za obitelj!
