Smrt je tema o kojoj rijetko govorimo, a još rjeđe je prepoznajemo dok dolazi. Ipak, tijelo često počne slati suptilne znakove puno prije nego što mi to želimo priznati.
Prema stručnjacima iz britanske organizacije Marie Curie, koja skrbi za ljude u posljednjim danima života, jedan od najranijih pokazatelja da se kraj bliži – nalazi se upravo u rukama.
Naime, kako se život polako gasi, tijelo započinje prirodan proces povlačenja krvi iz ekstremiteta prema vitalnim organima. Ruke i stopala postaju hladni, a koža može dobiti mrežast izgled, s ljubičasto-plavičastim ili crvenkastim šarama.
Na svijetloj koži to izgleda modro, dok je na tamnijoj koži više smećkasto-ljubičasto. Taj hladan dodir često je prvi, tihi pozdrav koji tijelo upućuje – znak da se bliži kraj.
Uz to, disanje se mijenja. Može postati nepravilno, isprekidano ili neobično tiho i hrapavo. Osoba počinje sve više spavati, a na kraju može izgubiti svijest. No i tada, čak i ako djeluju kao da ne reagiraju, neki i dalje mogu osjetiti dodir ili čuti glas voljenih.
Ne prolaze svi kroz ovaj proces jednako. Kod nekih on traje danima, kod drugih samo nekoliko sati. Nema pravila – smrt dolazi u vlastitom ritmu. Kada dođe taj trenutak, lice postaje opušteno, disanje prestaje, a tišina zavlada. Ponekad se čini da su umrli – mirno.
Posebno dirljivo pitanje koje se često postavlja jest: mogu li ljudi birati trenutak smrti? Postoje priče o onima koji su čekali da se netko vrati, da se oproste s voljenom osobom, ili da čuju važne vijesti. No, iako to zvuči utješno, stručnjaci ističu – ne znamo zašto se smrt dogodi baš tada. Tajna ostaje.
Ako se smrt dogodi, važno je ostati smiren. U bolnici, staračkom domu ili hospiciju – obavijestite osoblje. Kod kuće, pozovite liječnika ili patronažnu sestru. I zapamtite – kraj fizičkog života nije kraj, on se nastavlja u vječnosti s Bogom ili bez Njega, ovisno o tome za koga se osoba odlučila dok je imala vremena.
