Mnogi vjernici poznaju osjećaj kada nakon iskrene molitve – nakon što su otvorili srce Bogu, zatražili pomoć i pokajali se – umjesto olakšanja dođe pritisak.
Umjesto odgovora – zbunjenost. Umjesto probitka – slom. Sve se počne raspadati i u glavi se javlja pitanje: “Jesam li pogriješio? Zašto je sada još gore?”
Ovo iskustvo nije novo. Već u knjizi Izlaska nalazimo sličnu situaciju. Bog je čuo vapaje Izraelaca koji su robovali u Egiptu. Odgovorio je na njihove molitve slanjem Mojsija s jasnom porukom faraonu: “Pusti moj narod.”
Međutim, umjesto oslobođenja, uslijedila je represija. Faraon je postao još okrutniji. Umjesto slobode, narod je dobio dodatni teret. Njihova nada se pretvorila u bol i novo razočaranje.
Zašto Bog to dopušta? Odgovor leži u dubljoj stvarnosti duhovnog života. Kada molimo, ulazimo u duhovni rat. Nebo se pokreće, ali pakao uzvraća. Molitva mijenja duhovnu atmosferu, ali ta promjena ne dolazi bez otpora. U Efežanima 6,12 stoji: “Jer nije nam boriti se protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, protiv vlasti, protiv upravitelja ovoga mračnog svijeta.”
Nešto se pokreće
Drugim riječima – kad se molimo, nešto se pokreće. Ali to “nešto” često uznemiri sile koje ne žele da se oslobodimo. Kad Bog krene rušiti stare temelje, idolopoklonstva, ovisnosti ili lažne sigurnosti, prirodno je da dođe nemir. Promjena boli. Rast boli. Oslobođenje često počinje lomljenjem svega što nas drži zarobljenima.
Nekad Bog zatvara vrata za koja ne znamo da vode u propast. Nekad dopušta oluje da bi nas ojačao, pročistio, pripremio. Jakovljeva poslanica 1,2-4 ohrabruje: “Smatrajte to čistom radošću, braćo moja, kad padnete u razne kušnje, jer znate da kušanje vaše vjere stvara postojanost.”
Jedna od najvećih pogrešaka koje vjernici mogu napraviti jest da odustanu upravo kad je proboj najbliže. Najveći pritisak često dolazi tik pred pobjedu. Kad je život najteži, možda smo upravo na pragu otvaranja Crvenog mora.
Bog nas ne napušta. On vidi, čuje, djeluje – i ponekad počinje s olujom jer zna da iza nje dolazi sloboda. Rimljanima 8,28 nas podsjeća: “Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.”
Ako se trenutno čini da stvari idu nizbrdo nakon tvoje molitve, nemoj se obeshrabriti. Možda to nije znak Božje odsutnosti, nego znak da se neprijatelj trese jer zna da dolaziš bliže svome oslobođenju. Nastavi moliti. Ne odustaj. Proboj je možda bliže nego što misliš.
