U crkvama diljem Francuske sve je više mladih žena koje tijekom mise ponovno oživljavaju drevnu katoličku tradiciju pokrivanja glave čipkastim šalom, poznatim kao mantila.
Iako je ovaj običaj desetljećima bio gotovo zaboravljen, danas se vraća – ne samo u tradicionalističkim zajednicama, već i među mladim obraćenicama koje dublje uranjaju u bogatstvo liturgije i traže veći duhovni smisao.
„To je duhovni ritual koji mi pomaže da bolje doživim euharistiju. Znak da u tom posebnom trenutku želim biti samo za Boga“, svjedoči Eva (30) iz Lyona, koja se prije osam godina obratila na katoličanstvo. Na studiju teologije u Parizu naišla je na Pavlove poslanice koje ju je duboko dirnule – osobito Prva poslanica Korinćanima, gdje se ženama preporučuje pokrivanje glave u molitvi.
Sociologinja religije Isabelle Jonveaux s Fribourgškog sveučilišta objašnjava kako obraćenici često žele izraziti vjeru i tijelom: „Vanjski znakovi, poput nošenja mantile, postaju dio njihova osobnog rasta i ozbiljnosti u vjeri.“
Za Marion (43), bivšu muslimanku, mantila je izraz poštovanja prema ženskom tijelu i svetosti mise: „Žensko tijelo je svetište jer nosi život. Nošenjem mantile iskazujem poštovanje Božjoj prisutnosti u euharistiji.“
Slično razmišlja i Camille (23): „To nije znak podložnosti muškarcima, nego način da usmjerim pogled i misli samo na Boga. Čin slobode i poniznosti pred Bogom, ne pred ljudima.“
Unatoč povremenom nerazumijevanju okoline, ove žene ostaju vjerne osobnom duhovnom iskustvu. Mantila za njih nije povratak prošlosti, već korak prema dubljoj povezanosti s Gospodinom – ponizno, tiho i s vjerom u srcu.
