Znanost nas neprestano iznenađuje otkrićima koja otkrivaju složenost i čudesnost ljudskog života. Najnovija istraživanja kanadskih znanstvenika s University of Calgary i National Research Council of Canada (NRC) otkrila su iznimno zanimljiv fenomen – naše tijelo tijekom života emitira iznimno slabo svjetlo koje u trenutku smrti nestaje.
Ova pojava nije plod mašte ili mističnih nagađanja, već znanstveno potvrđen fenomen poznat kao ultra-slabo fotonsko zračenje. Iako ga ljudsko oko ne može vidjeti jer je milijun puta slabije od praga vidljivosti, posebno osjetljive kamere u potpunom mraku mogu ga registrirati.
Svjetlo života u našim stanicama
UPE nastaje tijekom normalnih metaboličkih procesa u tijelu, osobito zbog djelovanja reaktivnih kisikovih vrsta u stanicama. Drugim riječima, dok dišemo i dok se u našim stanicama odvijaju kemijske reakcije nužne za život, naše tijelo isijava nevidljivu svjetlost.
Pokusi provedeni na biljkama i životinjama pokazali su da ovo svjetlo reagira na stres ili oštećenje. Kada su znanstvenici promatrali miševe, jasno su uočili da svjetlosni trag nestaje gotovo trenutno nakon što je prestao rad srca i zaustavljeni životni procesi. Slično je primijećeno i kod biljaka: kada je list kemijski oštećen, emitirao je jače svjetlo, a zatim se ono gasilo.
Svjetlo života postoji
Ova otkrića objavljena su u prestižnom časopisu The Journal of Physical Chemistry Letters, a prenijeli su ih poznati mediji poput BBC Science Focusa, Popular Mechanicsa i ScienceAlert-a. Istraživači naglašavaju da se ne radi o „auri“ ili duhovnoj energiji u ezoteričnom smislu, nego o stvarnom, mjerljivom fiziološkom fenomenu.
Ipak, činjenica da svako živo biće zrači vlastito svjetlo, koje se gasi u trenutku smrti, otvara duboka pitanja. Za znanost, to je prirodan pokazatelj metabolizma. Za vjernike, to može biti podsjetnik na istinu da je čovjek stvoren na Božju sliku i da u sebi nosi odraz Njegove svjetlosti.
Duhovna dimenzija svjetla
Biblija često govori o svjetlu kao simbolu života i Božje prisutnosti. Isus je rekao: „Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, sigurno neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Ivan 8,12). Nije li zanimljivo da znanost danas potvrđuje kako doslovno u sebi nosimo „svjetlost života“?
Kada čovjek umre, fizičko svjetlo tijela nestaje. Ali Božja riječ nas uči da oni koji su u Kristu ne prestaju postojati. Iako tijelo propada, duša živi i čeka uskrsnuće. Zato nam ova otkrića mogu biti podsjetnik da je naš život više od pukih bioloških procesa – mi smo stvorenja pozvana živjeti u Božjem svjetlu, koje nikada ne prestaje.
Otkriće da ljudsko tijelo zrači nevidljivo svjetlo koje nestaje u trenutku smrti još je jedna potvrda čudesnog Božjeg dizajna u stvaranju. Dok znanost proučava mehanizme i koristi to svjetlo za bolje razumijevanje zdravlja i bolesti, vjernici u tome prepoznaju i dublji smisao: život dolazi od Boga, On je svjetlo koje svijetli u tami, i jedino u Njemu svjetlo nikada ne nestaje.
