Prošlo je petnaest godina otkako je jedna majka iz Hrvatske doživjela trenutak koji je zauvijek promijenio život njezine obitelji. Tek sada, nakon dugih godina šutnje i zahvalnosti u srcu, odlučila je posvjedočiti javno o čudu koje je Gospodin učinio.
„Prije mnogo godina, moj sin je dobio epilepsiju. To su bile teške godine za moju obitelj; neizvjesnost, strah od napadaja, briga što će biti dalje… Gledati vlastito dijete kako pati, a ne moći mu pomoći, bila je moja najveća bol. Jedino što sam mogla tada je moliti i vjerovati da Gospodin ima plan koji ja tada nisam vidjela”, započinje svoje svjedočanstvo za Book.hr ova majka.
U tim trenucima tame i boli odlučila je potražiti nadu na duhovnom susretu. Ispričala je kako je jednoga dana otišla na molitveno-evangelizacijski susret (MES) koji su Kristofori organizirali na Jelenovcu u Zagrebu. „Išla sam s vjerom i tihom nadom da će Bog toga dana dotaknuti i moju obitelj.”
Riječi koje mijenjaju sve
Tijekom molitve, dok je predvoditelj nakon slavljenja i predavanja polagao ruke i molio za bolesne, dogodilo se nešto što nikada neće zaboraviti. „Isus sada ozdravlja jednog mladića od epilepsije”, izgovorio je glasno.
„U tom trenutku, u mom srcu se nešto pokrenulo; kao da mi je netko šapnuo: ‘To je tvoj sin’. Osjetila sam mir i toplinu koju je teško opisati riječima. Vjerovala sam da Bog upravo u tom trenutku dotiče moga sina.”
Potpuno ozdravljenje
Vratila se kući s vjerom u srcu, ali i s velikom znatiželjom što će biti dalje. „Dani su prolazili… napadaja nije bilo. Tjedni su postajali mjeseci, mjeseci godine, i evo, prošlo je više od 15 godina! Moj sin je potpuno zdrav; bez lijekova, bez napadaja – potpuno zdrav.”
Ovo iskustvo, kaže, zauvijek je promijenilo njihovu obitelj. Majka koja je godinama u tišini nosila ovu priču sada ju, napokon, iznosi kako bi i druge ohrabrila.
Poziv na vjeru i svjedočanstvo
„Ako je vama ili nekome od vaših bližnjih potrebna takva molitva, zašto ne biste došli na sljedeći MES u Dugo Selo? Tamo će biti sve kao i tada na Jelenovcu. Dođite s vjerom u srcu primiti potpuno nezasluženu milost.”
Njezina poruka ide još dalje – poziva i druge da ne skrivaju svoja iskustva Božjeg djelovanja: „Možda će baš vaše svjedočanstvo podići nekome vjeru i nadu i tako mu značajno promijeniti život, a zasigurno će mnoge navesti da u srcu zahvale Gospodinu i da slave Njega, neizmjerno dobrog Boga.”
Na kraju, ova hrabra majka želi potaknuti sve vjernike da se ujedine u molitvi zahvalnosti – za svoga sina, za mnoge druge koji su doživjeli ozdravljenje i za one koji još čekaju.
A mi, kao čitatelji, pozvani smo barem u svojoj nutrini izreći kratku molitvu zahvale Gospodinu: za Njegovu ljubav koja liječi i za hrabrost ove žene koja je posvjedočila o Njegovoj slavi.
