Svake godine se krajem kolovoza u pustinji Nevade okupljaju deseci tisuća ljudi na jednom od najpoznatijih festivala svijeta – Burning Manu (Gorućem čovjeku).
Na prvi pogled, riječ je o događaju posvećenom umjetnosti, slobodi izražavanja i zajedništvu. Sudionici grade privremene kampove, goleme instalacije i cijeli grad u kojem novac nema vrijednost, već se sve temelji na darivanju i trampi. Vrhunac festivala je spaljivanje ogromne drvene figure – čovjeka – što je ujedno i simbol po kojem je festival dobio ime.
Mnogi će reći da je to tek zabava i kreativni bijeg od svakodnevice. No, gledano kroz duhovne oči, Burning Man nosi mnogo dublju i mračniju simboliku. Povijest spaljivanja likova i kipova poznata je u poganskim kulturama, od Druida do Kanaanca koji su prinosili žrtve Molehu.
Biblija jasno osuđuje takve prakse: „Ne daj da itko od tvoje djece prođe kroz oganj Molehu” (Lev 18,21). Apostol Pavao u 2. Korinćanima 6,14 poziva: „Kakvo je zajedništvo pravednosti i bezakonja? Kakva li je zajednica svjetla s tamom?”
Nije riječ samo o umjetnosti
Upravo se ovdje otvara pitanje: što kršćanin ima tražiti na festivalu koji veliča samoga čovjeka i ritualno spaljuje lik pred mnoštvom? Nije riječ samo o umjetnosti, nego o duhovnoj stvarnosti koja odražava staro idolopoklonstvo u modernom ruhu.
Zanimljivo je da Burning Man redovito prate neobične vremenske nepogode. Ove godine, 2025., snažne pješčane oluje s udarima vjetra preko 80 km/h uništile su kampove i umjetničke instalacije, podsjećajući na „blatni kaos” od prije dvije godine, kada su tisuće ljudi ostale zarobljene u pustinji zbog obilnih kiša. Kao da sama priroda progovara protiv ljudskog ponosa i idola koje podiže.
Za nas koji vjerujemo, sve to podsjeća da Bog upravlja i vjetrom i prašinom i kišom. On, koji je jednom ponizio faraona i bogove Egipta, i danas dopušta da se kroz prirodu razotkrije ispraznost ljudskih idola. Pisma nas uče da istinska sloboda ne dolazi kroz samopotvrđivanje, nego kroz Krista. On je stijena na kojoj gradimo život, nasuprot pješčanim kulama koje se urušavaju na prvoj oluji.
Umjesto da palimo likove stvorene ljudskom rukom, pozvani smo predati svoja tijela kao „živu žrtvu, svetu i Bogu milu” (Rim 12,1). Naše štovanje nije prolazni festival u pustinji, nego vječna gozba s Jaganjcem. Dok svijet slavi čovjeka, mi smo pozvani slaviti Boga koji kraljuje i čija se vladavina ne može uzdrmati.
Sve je to već bilo prije nas.Tako se historija opet vraća u današnje dane i prostore.Sječam se,kako smo pre nekoliko decenija, slavili 1.Maj,palili krijesove i kasnije mnogi preskakivali ili hodali po žeravici.Na žalost,tada vladao je komunizam,koji je bio izravno protiv verovanja u Boga i tako sve se je svodilo na nekakve narodne tradicije,za koje nismo znali,da je to samo vračanje na poganske rituale.Pošto ništa nismo znali o tim ritualima,pa smo zbog svog neznanja radili to potpuno savjesno i radosno,misleć,da podržavamo kulturu naroda.Ali kada smo se preobratili i primili Krista,malo bolje upoznali opozorenja iz Biblije,jasno nam je Bog kroz Božju rijeć progovorio:”Ne budite ujamljeni s nevjernicima!Jer što ima pravednost s nepravedošću,ili kakvo zajedništvo ima svijetlo s tamom?”(2.Korinčanima: 6:14;)”Ne smiješ ni jedno svoje dijete prinjeti Moleku za žrtvu, obeščastiti ime Boga svojega.Ja sam Gospod.” (3.Mojzesova: 18:21;)Dolaze dani,od kojih nitko neće moći pobječi,tad,kad se Krist ponovo vrati,ovaj put kao kralj kraljeva i sudac svima.Mnogi če padati na koljena i vičući plakati.Nitko više neće imati hrabrosti usprotiviti se samom Bogu.Obistinit če se riječi iz Svijetog pisma:”Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno,onih,koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom.I svaki jezik da prizna,da je Gospodin Isus Krist na slavu Boga Oca.”(Filipljanina: 2:10-11;)!Bog naš je pun ljubavi i dok je još vremena budimo poslušni njegovom upozorenju:”Ne ljubite svijeta,ni što je u svijetu!Ako tko ljubi svijet nema,ljubaviOčeve u njemu.”(1.iVANOVA: 2:10-11,15;)-Hvala ti Gospode jer si nam sve to govorio,služio i napravio tolika velika djela,Slava tebi Kriste i dođi!MARANATA!