Sotona nije mit niti bezazleni lik u crvenom s vilama u ruci. On je stvaran, i njegov cilj je uvijek isti – zavesti, uništiti i odvući duše u vječnu propast. Biblija jasno kaže da mu je najveće oružje prijevara.
U Otkrivenju piše da je on „tužitelj naše braće“, koji dan i noć optužuje vjernike pred Bogom (Otk 12,10). Njegova strategija jest učiniti da se ljudi osjećaju osuđeno, nedostojno i izvan Božje milosti. To je njegova najveća prijevara – uvjeriti čovjeka da je previše grešan da bi ga Bog mogao oprostiti.
Danas milijuni ljudi nose taj teret. Kršćani koji su pali misle da se nikada ne mogu obnoviti. Nevjernici osjećaju da su previše „prljavi“ da bi prišli Bogu. I onda čuju šapat: „Bog te je odbacio. Nakon onoga što si učinio, nema smisla moliti.“ Mnogi u to povjeruju, a upravo to je zamka neprijatelja.
Ali Evanđelje donosi drugu poruku. Isus Krist je došao spasiti grešnike. Nema pada koji Njegova krv ne može prekriti. Apostol Pavao piše: „Svi su sagriješili i lišeni su slave Božje; opravdani su besplatno njegovom milošću, otkupljenjem u Kristu Isusu“ (Rim 3,23-24). Sotona nas podsjeća na prošlost, ali Bog je briše. „Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“ (1 Iv 1,9).
Nije prekasno
Isus sam je rekao: „Tko god dođe k meni, neću ga izbaciti“ (Iv 6,37). To znači da ne postoji granica Božje milosti. Sotona šapuće: „Prekasno je.“ Isus odgovara: „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,28). Sotona kaže: „Tvoji grijesi su preveliki.“ Krist obećava: „Ako su vaši grijesi kao grimiz, postat će bijeli kao snijeg“ (Iz 1,18).
Najveća pobjeda neprijatelja jest kada čovjek povjeruje da je izvan Božje ljubavi. Kršćanin koji se osjeća nedostojno prestaje moliti, prestaje vjerovati, prestaje se boriti. Ali Riječ Božja govori suprotno: „Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu“ (Rim 8,1). To znači da Sotona nema pravni temelj da nas optužuje.
U Isusovoj prispodobi o izgubljenom sinu otac nije čekao da se sin očisti i dokaže. „Dok je još bio daleko, ugleda ga njegov otac, sažali se, potrča mu ususret, pade mu oko vrata i izljubi ga“ (Lk 15,20). To je slika Božjeg srca. On ne stoji udaljen s prijetnjom, nego trči prema nama s raširenim rukama da nas obnovi.
Možda još uvijek držiš svoju prošlost protiv sebe, iako vjeruješ u Božji oprost. No, ako je Bog rekao: „Ja, ja sam onaj koji radi sebe brišem tvoje prijestupe i grijeha se tvojih ne spominjem“ (Iz 43,25), tko si ti da ih pamtiš? Tvoja prošlost ne određuje tvoju budućnost u Kristu. Jer „ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni“ (Iv 8,36).
Sotonina najveća prijevara nije magija, niti okultizam, nego laž da si izvan Božje milosti. Ali Isusova istina je jača: ti si oprošten, ljubljen i slobodan.
Mesec
Amen!