Jedna od pet žena u prva tri mjeseca trudnoće doživi spontani pobačaj, a učestalost iznosi oko 15 posto svih klinički prepoznatih trudnoća. Među njima je i pacijentica iz zadarske bolnice koja je za Index anonimno podijelila svoje traumatično iskustvo.
Na redovnom pregledu u 12. tjednu saznala je da je srce prestalo kucati. Izabrala je medikamentozni prekid trudnoće. “Nakon što je fetus ispao, u sestrinskoj sobi su mi rekli da ga bacim u wc ili kantu za otpad. Bila sam zgrožena jer se radilo o običnoj kanti punoj boca i opušaka, a unutra je završilo i moje dijete”, ispričala je.
Iz zadarske bolnice odgovorili su da pacijentice imaju pravo birati između ukopa i zbrinjavanja, uz potpisivanje suglasnosti. “Ako roditelji žele, fetus može preuzeti pogrebno poduzeće, najčešće iz vjerskih razloga. Ako se radi o manjim produktima začeća, isti se zbrinjavaju prema propisima”, poručili su.
Ministarstvo zdravstva naglasilo je da odlaganje u komunalni otpad nije dopušteno. “Patološki otpad mora se zbrinjavati na poseban način. Osoblje je dužno pacijentici dati potpune informacije, uključujući objašnjenje što će biti s fetusom ili tkivom”, stoji u odgovoru.
Pacijentice imaju pravo na informacije
Problem je u tome što Hrvatska nema nacionalni protokol. U mnogim europskim zemljama, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke ili Irske, jasno su definirane tri opcije: zajednički ili privatni ukop te kremacija. Kod nas praksa ovisi o bolnici, liječnicima i komunikaciji s roditeljima.
“Vrijeme je da se donese jasan nacionalni protokol, uz edukaciju medicinskog osoblja o empatiji i komunikaciji. Pacijentice imaju pravo na jasne informacije, ali i psihološku podršku”, naglasila je Jasna Karačić Zanetti iz Udruge prava pacijenata.
Psihološka savjetovališta, online grupe podrške i udruge poput RODE ili Centra za život stoje na raspolaganju ženama koje prolaze kroz ovu bolnu situaciju. Svaka žena ima pravo ne samo na medicinsku skrb, nego i na dostojanstvo i suosjećanje u trenucima gubitka. Pomolimo se za nju i cijelu obitelj!
👉 Ovaj slučaj otvara ozbiljno pitanje: hoće li Hrvatska konačno dobiti jasne smjernice koje će ženama pružiti sigurnost i poštovanje u jednom od najtežih trenutaka njihova života?
