U vremenu kada se mnogi ljudi nazivaju kršćanima, ali njihov život ne pokazuje plodove vjere, potrebno je ozbiljno zapitati se: jesam li doista predan Kristu ili sam postao mlak? Biblija na to daje vrlo jasan odgovor.
U Knjizi Otkrivenja Isus govori: „Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak… izbljuvat ću te iz svojih usta“ (Otk 3,15-16).
Te riječi upozoravaju da je ravnodušnost jedno od najopasnijih duhovnih stanja. Nije problematično kada čovjek otvoreno priznaje da ne slijedi Boga – problem je kada misli da je u redu, a srce mu je zapravo daleko.
Nedostatak gladi za Bogom
Prvi znak mlakosti je kada nestane glad i žeđ za Božjom prisutnošću. Ako nam čitanje Biblije i molitva postanu teret, a dane i tjedne možemo provoditi bez ikakvog doticaja s Bogom, onda nešto nije u redu. Kao što je tjelesna glad znak života, tako je i duhovna glad znak živog odnosa s Bogom. Kada ona nestane, to je upozorenje da nam srce hladi.
Kompromisi s grijehom
Drugi znak je spremnost na stalne kompromise. Umjesto da bježimo od grijeha, počinjemo ga opravdavati: „Nije to tako strašno, svi griješe.“ No Božja riječ kaže da djeca Božja ne žive u praksi grijeha. Mlak vjernik se navikne na grijeh, gubi osjetljivost savjesti i dopušta da se srce otvrdne. Grijeh tada postaje poput hladne vode na plamen Duha.
Prilagođavanje svijetu
Treći znak jest kad naš život ne odudara od svijeta. Ako se naši govori, zabava, vrijednosti i ponašanje ne razlikuju od onih koji ne poznaju Krista, onda nešto ozbiljno nedostaje. Jakov piše: „Prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo je prema Bogu“ (Jak 4,4). Nismo pozvani stopiti se s okolinom, nego biti svjetlo i sol.
Život bez molitve
Četvrti znak mlakosti je kada molitvu koristimo samo kao „gumb za hitne slučajeve“. Umjesto da bude svakodnevno disanje našeg duha, ona postaje rijetka i površna. Kao što tijelo ne može bez zraka, tako ni duhovni život ne može opstati bez molitve. Kršćanin koji živi bez molitve zapravo duhovno vene.
Nedostatak ploda
Peti znak je zadovoljstvo praznom formom – odlazak u crkvu, ali bez želje za služenjem, evangelizacijom ili davanjem plodova ljubavi. Isus je prokleo smokvu koja je imala lišće, ali nije donosila ploda. Tako i mi možemo izgledati religiozno, a u biti biti besplodni. Prava vjera uvijek donosi plodove.
Gubitak prve ljubavi
Šesti znak mlakosti jest kada nestane prvotna strast za Kristom. Sjećamo se dana kada nismo mogli prestati govoriti o Isusu, kada smo gorjeli za molitvu i služenje. No s vremenom se sve pretvorilo u rutinu. Idemo u crkvu, ali više nema vatre. To je slično braku u kojem supružnici još uvijek žive zajedno, ali ljubav i predanost nestanu.
Polovična predanost
Sedmi znak je kada želimo Isusa kao Spasitelja, ali ne i kao Gospodina. Prihvaćamo ga dok nam ne dira posao, veze ili navike. Međutim, Krist nas poziva: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka dan za danom uzima svoj križ i neka ide za mnom“ (Lk 9,23). Polovična predanost zapravo znači nikakva predanost.
Put povratka
Dobra vijest je da Bog daje priliku za povratak. Kako? Prvo, pokajati se – priznati mlakost i prestati je opravdavati. Drugo, tražiti Boga svakodnevno kroz molitvu i Bibliju, čak i kada nemamo volje – glad dolazi dok se hranimo. Treće, odvojiti se od grijeha koji nas sapliće. Četvrto, početi služiti – jer služenje raspiruje ljubav i daje smisao. I peto, okružiti se ljudima koji gore za Gospodina. Strast se ne događa slučajno; ona se traži i njeguje.
Isus ne želi da živimo polovično. On je dao cijeli svoj život za nas, i zato traži cijelo naše srce. Ako prepoznajemo ove znakove u svom životu, danas je dan da se probudimo i započnemo iznova. Bog nas poziva da živimo u punini, gorljivo i odano, jer samo tada naša vjera ima snagu koja mijenja i nas i svijet oko nas.
