„I Jahve Bog načini ženu od rebra što ga uze čovjeku, pa je dovede čovjeku.“ (Post 2,22)
Ova jednostavna, ali duboka rečenica otkriva da Bog i danas vodi naše putove – i u ljubavi. Ako vjerujemo da Bog može spojiti dvoje ljudi, onda se prirodno javlja pitanje: kako znati da je baš ta osoba ona prava?
Ne postoji savršena formula, ali postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo Božji trag u odnosu.
1. Duboko prepoznavanje, a ne samo strast
Istinska povezanost rijetko dolazi iz trenutnog zanosa ili fizičke privlačnosti. Ljubav na prvi pogled može postojati, ali ono što traje često započinje nečim mnogo dubljim – tihim prepoznavanjem u duhu.
To nije uzbuđenje, nego mir. Nije nemirno oduševljenje, nego tiho „klikne mi s njom“. Žena može osjetiti budnost u svom srcu, ne zato što je netko očarao njezine emocije, nego jer je u sebi prepoznala poziv na brigu, toplinu i suosjećanje za njegovu dobrobit. To je početak ljubavi koja gleda dalje od površine.
2. Prepoznavanje kroz bol
Zanimljivo je da drugi znak prepoznavanja ne dolazi kroz sreću, nego kroz bol. Kada osjetimo tugu pri pomisli da možda nećemo biti s tom osobom, a ta tuga nije sebična – tada se događa nešto sveto. To je bol koja ne proizlazi iz povrijeđenog ega, nego iz ljubavi koja želi dobro drugome.
Takva bol nas uči koliko duboko volimo. Ona razotkriva što nam ta osoba zaista znači – ne kao ideal, nego kao dio života koji ne želimo izgubiti.
Molitva za ljubav: Molim Te za pomoć u pronalaženju ljubavi života
3. Kada prestanemo razmišljati o sebi
Treći znak prepoznavanja događa se kad prestanemo gledati što možemo dobiti, i počnemo razmišljati što možemo dati. Prava ljubav uvijek želi čuvati, a ne osvojiti.
Ako u sebi otkrijemo želju da drugu osobu poštujemo, čuvamo od grijeha, i budemo izvor mira, to je snažan pokazatelj da dolazimo do ljubavi koju Bog blagoslivlja. To nije slabost, nego snaga – snaga Duha Svetoga koji nas uči voljeti nesebično.
4. Ljubomora koja nije grijeh
Ne svaka ljubomora je grešna. U Pjesmi nad pjesmama 8,6 čitamo: „Stavi me kao znak na srce svoje… jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob.“
Bog sam sebe naziva „ljubomornim Bogom“ – ne zato što je nesiguran, nego zato što voli. Tako i mi, kada osjetimo bol jer netko drugi traži srce osobe koju volimo, trebamo razlikovati – je li to povrijeđeni ponos ili iskrena briga? Ako nas boli jer želimo tu osobu blagoslivljati, a ne posjedovati, to može biti znak čiste i istinske ljubavi.
5. Ljubav koja preživljava udaljenost
Ponekad Bog dopušta razdvojenost kako bi nas naučio dubini ljubavi. Ako se osjećaj ne smanjuje, nego raste – ako i dalje molimo za tu osobu, ako je i u tišini prisutna u našem srcu – tada ljubav prelazi granice ljudskog.
Takva ljubav ne traži stalnu potvrdu, nego živi od uvjerenja da je to Božji dar. Kad shvatimo da bez te osobe naš život nije potpun, a da nas upravo ta ljubav približava Bogu – tada možemo reći da smo pronašli onu pravu.
Jer prava ljubav nije samo priča o dvoje ljudi. To je priča o Bogu koji spaja srca koja su stvorena jedno za drugo.
