U malenom mjestu u saveznoj državi Rhode Island, jedna je vozačica školskog autobusa pokazala koliko jednostavna gesta može značiti djetetu koje tuguje.
Učenik drugog razreda Jack Monterecy bio je iznimno vezan uz svog djeda Petera Magnana, koji je svakog jutra stajao na kraju prilaza i mahao mu dok je autobus prolazio. Kiša ili sunce, „Djed“ je uvijek bio tu, ponekad s natpisima ili sitnim iznenađenjima kako bi unukov dan bio poseban.
No, ove je godine sve bilo drukčije – Peter je iznenada preminuo dan prije početka nove školske godine. Obitelj je bila skrhana, a Jackov prvi dan škole bez voljenog djeda bio je posebno težak.
Tada je vozačica Anne Marie Torregrossa, koja autobus vozi već 46 godina, odlučila učiniti nešto predivno. Na bdjenju se obratila dječaku i obećala mu da će ga učiniti svojim posebnim pomagačem. Na vizir autobusa stavila je djedovu fotografiju, a Jacku izradila bedž s njegovim imenom.
Anne Marie nije stala na tome – povodom blagdana postavlja vijence na mjesto gdje je Peter običavao stajati, a cijeli autobus jednom je prilikom zajedno zapjevao „Sretan rođendan“ u njegovu čast. Zahvaljujući njezinoj toplini i razumijevanju, Jack je počeo voljeti autobus i sada sanja da će i sam jednog dana postati vozač.
„Ona nije samo vozačica autobusa, ona je sustav podrške“, rekao je Jackov otac Jonathan. „Za nas je prava anđeo poslan s neba u oblaku u obliku autobusa.“
Anne Marie dokazala je da empatija i ljubav mogu ispuniti prazninu koju ostavlja gubitak, a njezin čin dobrote Jacku i njegovoj obitelji zauvijek će ostati u srcima.
