Marin Ivanović Stoka, poznato ime hrvatske glazbene scene, danas je puno više od repera – on je živi svjedok Božje snage koja podiže iz najdubljeg blata.
Nakon više od dva desetljeća borbe s ovisnošću, Marin otvoreno priznaje da je njegov opstanak čudo koje ne može pripisati ničemu drugome doli Gospodinu. “Pripisujem Bogu sve”, jasna je poruka kojom Marin sažima svoj put od potpunog mraka do svjetla slobode.
Njegova priča o ovisnosti nije samo priča o lošim odlukama i “znatiželji” koja je krenula od prvog jointa; to je bila duhovna bitka. Marin svjedoči kako droga čovjeku ne oduzima samo zdravlje i razum, već mu krade dušu.
U najtežim trenucima, kako sam kaže, postao je “nula i nitko”, čovjek bez emocija, hladan i prazan. “Samo ti Bog može vratiti emociju”, ističe Marin, objašnjavajući da je kemija mozga uništena drogom, ali da je molitva ta koja oživljava mrtvo srce.
Ključni trenutak preokreta dogodio se u zajednici Cenacolo, mjestu koje ne liječi samo tijelo, već i duh. Tamo, u tišini noćnih klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u 3 sata ujutro, Marin je pronašao mir i inspiraciju.
Drogu je zamijenio ovisnošću o Bogu
Upravo u tim trenucima, dok je klečao pred živim Bogom, nastajali su stihovi i natuknice za njegovu predstavu koja danas dotiče tisuće mladih. On vjeruje da te riječi nisu bile njegove, već da je bio oruđe u Božjim rukama kako bi se prenijela poruka nade.
Marin se ne srami reći da je jednu ovisnost zamijenio drugom – ovisnošću o Bogu. S ponosom ističe svoju dnevnu rutinu koja uključuje svetu misu i molitvu, naglašavajući: “Čuvajte red i red će čuvati vas.”
Za njega je vjera postala jedini kompetentan saveznik u borbi protiv zla koje vreba. Shvatio je da se bitka za čovjekov život ne odvija samo na zemlji, već je to borba između dobra i zla, gdje bez Božje pomoći čovjek nema šanse.
Danas, Marin Ivanović Stoka gleda na svoj život kao na dar i odgovornost. Vjeruje da je “odabran” da preživi ono što mnogi nisu, kako bi mogao svjedočiti da za Boga nema izgubljenih slučajeva.
Njegovo ozdravljenje nije samo povratak u društvo, već povratak Ocu koji strpljivo čeka svakog razmetnog sina. Njegova poruka je jasna: tamo gdje prestaje ljudska snaga, počinje Božja milost.
