Pitanje zašto je Bog izabrao Mariju da bude Bogorodica jedno je od dubokih teoloških pitanja kršćanske vjere. Taj izbor ne govori samo o Mariji, nego prije svega o Bogu – o načinu na koji On djeluje u povijesti, kako se služi ljudskom slobodom i kako ostvaruje Svoje djelo spasenja.
Sveto pismo jasno pokazuje da je inicijativa u potpunosti Božja. U Evanđelju po Luki anđeo Gabrijel dolazi Mariji s riječima da je „milosti puna” (Lk 1,28). Taj izraz ne znači da je Marija vlastitim zaslugama stekla Božju naklonost, nego da je obasuta Božjom milošću.
Bog je izabrao nju, a ne ona Njega. Kao i u mnogim drugim biblijskim primjerima, Bog bira ono što je u očima svijeta neznatno kako bi se očitovala Njegova slava i vjernost obećanjima.
Marija je bila vrlo mlada žena iz Nazareta, bez društvenog ugleda i moći. Upravo u toj poniznosti vidi se dosljednost Božjeg djelovanja: Bog se ne oslanja na ljudsku veličinu, nego na otvoreno srce. No Marija nije bila pasivni instrument.
Njezin odgovor anđelu: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1,38) pokazuje slobodnu, svjesnu i vjernu poslušnost. Bog poštuje ljudsku slobodu i čeka Marijin pristanak, čime se otkriva duboko zajedništvo Božje volje i ljudskog odgovora.
Crkvena povijest prepoznala je važnost tog otajstva kada je na Efeškom saboru 431. godine Mariju nazvala Bogorodicom (Theotokos). Taj naslov nije prvenstveno usmjeren na Mariju, nego na biblijsku istinu o Kristu: Onaj kojega je rodila jest pravi Bog i pravi čovjek.
Govoreći o Mariji, Crkva zapravo ispovijeda vjeru u utjelovljenje Sina Božjega. Ovo uvjerenje dijele katolički, pravoslavni i protestantski kršćani (neki evanđeoski kršćani je nazivaju majka Gospodnja).
Marija je tako postala uzor vjere za cijelu Crkvu. U njoj vidimo osobu koja sluša Božju Riječ, prima je u srce i dopušta da po njoj Bog djeluje u svijetu. Bog ju je izabrao ne zbog moći, nego zbog vjere; ne zbog slave, nego zbog poniznosti. U tom smislu Marija ostaje trajni poziv svakom vjerniku da, poput nje, kaže: „Neka mi bude po tvojoj riječi.”
