Franjevac održao propovijed koja je potresla mnoge

Došašće je vrijeme koje nas svake godine želi zaustaviti i izvući iz površnosti u koju tako lako upadamo. Ono nije tek odbrojavanje dana do blagdana, nego poziv na nutarnje buđenje, na obraćenje srca i na iskreno suočavanje s pitanjem što zapravo slavimo kada slavimo Božić.

Upravo na to snažno je upozorio fra Marin Mikulić u svojoj propovijedi, govoreći bez ublažavanja i bez potrebe da se ikome svidi.

Pozivajući se na riječi Ivana Krstitelja – „Pripravite put Gospodinu“ – fra Marin jasno poručuje da se Krist ovoga Božića mora roditi u srcu svakog čovjeka. Ne simbolično, ne usputno, nego stvarno. Došašće je, naglašava, vrijeme u kojem se pitamo kako se pripremamo i čime ispunjavamo svoje dane: molitvom ili samo vanjskim običajima.

Problem, ističe, nije u adventskim vijencima, svijećama ni odlasku na Euharistiju, nego u tome što srce često ostaje ugašeno. Čovjek se pomoli „reda radi“, ode na misu „da može reći da je bio“, a iz svega izlazi prazan. Bogu se daje mrvica, dok se većina energije troši na ono što je prolazno.

Na kraju ostaje praznina

Za neke je Došašće, kaže, svedeno isključivo na okićene gradove, kuhano vino, kobasice i blještavilo. A kada sve to prođe, ostaje praznina – poput praznog lonca nakon blagdana. Upravo zato Ivan Krstitelj viče i danas: jer se za Božić često pripremamo na pogrešan način, bez molitve, bez posta i bez srca.

Fra Marin ide još dalje i otvoreno kaže: ako se Krist ne rodi u našem srcu, sve drugo gubi smisao. Jelka, kolači, sarma i pečenje tada postaju samo zadovoljstvo za tijelo, dok duša ostaje prazna. Isus ne traži pun stol, nego obraćeno srce. Ne traži raspored zabava, nego našu dušu.

“Ako se ovoga Božića Isus ne rodi u mome srcu, slobodno možemo otvoriti prozor i kroz prozor sve izbaciti, i jelku, i kolače, i sarmu, i pečenje, jer od toga slavlja nema ništa. Ako se Isus nije rodio u mom srcu, od toga slavlja nema ništa. To će biti samo dan radosti za moj želudac, jer će se on jedini taj dan zadovoljiti. Isus želi rođenje u mome srcu, a što mu mi nudimo stol pun hrane, a srce prazno. Isus želi obraćenje, a mi mu nudimo raspored nekih zabava kroz ovo Došašće. Isus želi našu dušu, a mi mu nudimo neku usputnu molitvu, eto, gospodine, sjeti me se.”

„Ako na Božić u srcu ne osjetim radost zbog Kristova rođenja, taj je Božić za mene promašen“, poručuje fra Marin, svjestan da istina ponekad boli – ali ostaje istina.