U svijetu koji neumorno slavi užurbanost, odmor se često doživljava kao nekakva nužna smetnja ili, u gorem slučaju, znak lijenosti.
Stalno smo „uključeni“, bombardirani obavijestima i uvjereni da će se sve raspasti ako na trenutak zastanemo. Ipak, Biblija nas uči nečem sasvim suprotnom – odmor nije opcija koju biramo kada smo iscrpljeni, već sveti temelj ljudskog postojanja koji je postavio sam Stvoritelj.
Bog koji odmara postavlja nam model
Prvi i najočitiji razlog zašto moramo odmarati jest činjenica da je Bog to učinio prvi. Sedmoga dana stvaranja, Svemogući se povukao i proglasio taj dan svetim. Njemu nije bio potreban san niti je osjećao umor u mišićima, ali je znao da nama to treba. Postavljajući šabat kao dar čovjeku, Bog nam je poručio da naša vrijednost ne proizlazi iz onoga što radimo, nego iz toga čija smo djeca.
Odmor kao čin dubokog povjerenja
Kada svjesno odlučimo stati, mi zapravo izražavamo svoju vjeru. Time poručujemo da svijet ne počiva na našim plećima, već u Božjim rukama. Uporno odbijanje odmora često je maskirani oblik ponosa – mislimo da smo nezamjenjivi i da će naši poslovi propasti bez našeg stalnog nadzora. Prava duhovna zrelost ogleda se u sposobnosti da ugasimo uređaje i odložimo popise obaveza, vjerujući da će se Bog pobrinuti za sve ono što nismo stigli dovršiti.
Isusov primjer u jeku službe
Isus Krist, usred najintenzivnije službe dok su ga gomile pritiskale sa svih strana, redovito se povlačio na osamljena mjesta. On je razumio da ljudsko srce treba tišinu kako bi ostalo povezano s izvorom života. Bez tog odmaka od buke, naša služba drugima postaje suha i mehanička. Odmor nas štiti od sagorijevanja i omogućuje nam da volimo bližnje iz punine, a ne iz ostataka naše potrošene energije.
Jasnoća koju donosi samo tišina
Tek u trenucima mira možemo jasno čuti Božji glas. Užurbanost stvara buku koja nadjačava suptilne poticaje Duha Svetoga. Kada utišamo vanjske podražaje, dobivamo prijeko potrebnu perspektivu na svoje probleme i odluke. Odmor nam vraća radost i svježinu, čineći nas sposobnijima za izazove koji nas čekaju u narednim danima.
Zapamtite, niste stvoreni da budete strojevi za produktivnost, već bića koja uživaju u zajedništvu sa svojim Ocem.










