U poglavlju 23 Evanđelja po Mateju, Isus izriče niz oštrih osuda upućenih pismoznancima i farizejima. Ovih sedam „jao” usmjereno je protiv licemjerja ljudi koji su bili najutjecajniji vjerski vođe toga vremena.
Isus primjećuje njihovu golemu revnost u pridobivanju sljedbenika, ali istovremeno razotkriva poguban ishod njihova truda: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite more i kopno da pridobijete jednog sljedbenika; a kad ga pridobijete, učinite ga sinom paklenim dvaput gora od sebe” (Matej 23,15).
Značenje pojma i povijesni kontekst
Izraz „sin pakleni” (grč. huios geennes) odnosi se na nekoga tko je određen za duhovnu propast ili osudu. Riječ „pakao” ovdje je prijevoda grčke riječi Gehenna, koja potječe od hebrejskog naziva za Hinomsku dolinu pokraj Jeruzalema.
To je mjesto u Starom zavjetu bilo povezano s idolopoklonstvom, a u Isusovo vrijeme služilo je kao odlagalište smeća koje je stalno gorjelo. Tako je Gehena postala simbolom Božjega gnjeva i vječne kazne za opake.
Farizeji su pridobivali „prozelite” – obraćenike na židovstvo – ali umjesto da ih vode k istinskom Bogu, uvodili su ih u mrtvi sustav legalizma i samopravednosti. Isus optužuje ove vođe da svoje učenike čine još gorima od sebe.
Često novi obraćenici, u želji da se dokažu, postaju još revniji u licemjerju i sitničavosti svojih učitelja, čime navlače na sebe dvostruko težu osudu.
Opasnost lažne religioznosti
Biti „sin pakleni” znači odbaciti Božji put spasenja i uzdati se u vlastitu pravednost kroz izvršavanje zakona. Biblija nas uči da se nitko neće opravdati djelima Zakona, nego samo vjerom u Isusa Krista.
Pokušaj opravdanja vlastitim trudom stavlja čovjeka pod prokletstvo (usp. Galaćanima 3,10). Kršćani su oslobođeni staroga sustava kako bi služili „u novosti Duha, a ne u starini slova” (Rimljanima 7,6).
Izraz je usporediv s drugim nazivima koje je Isus koristio za farizeje, poput „leglo gujinje” ili djeca đavla. Kada „slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu” (Matej 15,14). Bog je želio da vođe budu Njegovi veleposlanici, ali pismoznanci su postali zapreka na putu u kraljevstvo nebesko.
Isusove snažne riječi podsjetnik su na veliku odgovornost onih koji poučavaju druge i na važnost autentične vjere koja proizlazi iz srca, a ne iz izvanjske forme.
