Učitelj Dan Gill proveo je 52 godine u učionici škole Glenfield u New Jerseyju, ali jedan detalj u njegovoj sobi privlačio je pažnju više od 30 godina – prazna stolica.
Iako se na prvi pogled činila kao običan komad namještaja, ona je nosila duboku poruku o empatiji koju je ovaj 75-godišnji pedagog želio prenijeti generacijama.
Sve je započelo kada je Dan bio 9-godišnjak. Sa svojim najboljim prijateljem Archiejem Shawom otišao je na rođendansku proslavu, ali ih je na vratima zaustavila majka slavljenika. Vidjevši da je Archie crnac, hladno je izjavila kako unutra nema više stolica.
Dan je ponudio da on sjedi na podu kako bi Archie mogao ući, no žena je bila neumoljiva. Dječaci su ostavili darove i otišli u suzama, a Dan je prijatelju tada rekao rečenicu koju nikada nije zaboravio: „Idemo mojoj kući, tamo ima dovoljno stolica.“
Taj je događaj postao temelj Danove životne misije. Prazna stolica u njegovoj učionici postala je simbol dobrodošlice, prilike i međusobnog poštovanja. Svake godine na blagdan Martina Luthera Kinga mlađeg, Gill bi ponavljao ovu priču kako bi učenike naučio važnosti uključivanja drugih i hrabrosti u borbi protiv rasne diskriminacije.
Njegov izniman trud nagrađen je s 1000 dolara, a svoju je životnu lekciju pretočio u knjigu pod naslovom „Nema više stolica“. Knjigu je posvetio pokojnom Archiju, pretvorivši jednu bolnu uspomenu u trajni podsjetnik da u svakom društvu i svakom srcu uvijek mora biti mjesta za svakoga.
