Veliki četvrtak označava poseban trenutak u kršćanskom kalendaru jer je to posljednji dan korizme. Iako mnogi vjeruju da Sveto trodnevlje obuhvaća četvrtak, petak i subotu, ono zapravo službeno započinje večernjim bogoslužjem na ovaj dan i traje sve do Uskrsa.
To je vrijeme tišine, ozbiljnosti, ali i neizmjerne zahvalnosti za darove koje smo primili za stolom Posljednje večere.
Uspostava Euharistije kao vječnog zajedništva
Na ovaj sveti dan prisjećamo se Isusove posljednje večere s učenicima. Ono što je započelo kao tradicionalna pashalna večera, kojom su se Židovi prisjećali izlaska iz egipatskog ropstva, Isus je pretvorio u nešto sasvim novo. Uspostavio je sakrament Euharistije, ostavljajući nam samoga sebe pod prilikama kruha i vina.
Kada se Crkva danas okuplja oko Njegova stola, mi ne činimo samo puki spomen. Mi aktivno slavimo svoje otkupljenje iz ropstva tame i grijeha. Po Svetoj pričesti mi ulazimo u zajedništvo sa samim Kristom, ali se istovremeno sjedinjujemo i jedni s drugima. Gdje nema tog euharistijskog zajedništva, tamo nema ni prave Crkve. Bez sudjelovanja u toj nebeskoj gozbi, čovjek gubi duhovni Život u sebi.
Veliki četvrtak: Svi događaji koji su se dogodili na taj dan
Primjer poniznosti i zapovijed ljubavi
Tijekom večere Isus je učinio nešto nezamislivo za tadašnje pojmove — oprao je noge svojim učenicima. U to doba noge su prali sluge svojim gospodarima ili učenici učiteljima. Isus je potpuno preokrenuo tu ljestvicu vrijednosti. Pokazao je da je on taj koji nas čisti, otkupljuje i spašava, a sve to čini iz čiste poniznosti.
Ovim činom Isus nam je dao konkretan primjer kako se trebamo odnositi jedni prema drugima. Njegova poruka je jasna: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!” To nije samo lijepa misao, već poziv na akciju i služenje. On nas uči da prava veličina ne leži u vladanju, nego u spremnosti da se ponizimo radi dobra onih oko nas.
Poziv na vjernost usred izdaje
Veliki četvrtak nas također podsjeća na krhkost ljudskog karaktera. Isus je te večeri razotkrio izdajnika Judu Iškariotskog. Juda ga je prodao za 30 srebrnjaka i izdao poljupcem, znakom koji je trebao biti simbol ljubavi. To je ozbiljna opomena svakome od nas o opasnosti udaljavanja od Krista radi materijalne ili društvene koristi.
Moć, bogatstvo ili slava često su moderni “srebrnjaci” koji nas navode da Krista zamijenimo prolaznim stvarima. Isus nam kroz ovaj događaj nudi dar preispitivanja prioriteta. On nas poziva da ostanemo u zajedništvu s Njim, s Njegovom riječi i za Njegovim stolom.
Odreći se vječnoga radi onoga što nestaje nikada nije mudra odluka, stoga neka nam ovi dani budu ohrabrenje da ostanemo čvrsti u vjeri.
